Oba partnera dolaze u vezu sa velikim mirazom: protekle ljubavne veze, iskustva, patnje i neugodne situacije u životu,uspjesi i neuspjesi, te u konačnici: veze sa primarnim srodnicima.
Freud je mislio da smo kao ljudska vrsta determinisani, tj. da je naša sadašnjost uslovljena našim prošlim iskustvima. Ukratko, da smo mi produkt svega što nam se dogodilo. Moram priznati da ovakvu tezu smatram dosta obeshrabrujućom, jer da jeste, zašto bismo se uopće trudili? Smatram da je danas popularan drugačiji trend, koji nam više ide na štetu nego što nam koristi.
U pokušaju da se dokaže kako nas sve što nam se dogodilo nije slomilo, držimo sve u sebi i pravimo se da nam nije ništa. Najuspješniji su ljudi koji su u javnosti poznati i naizgled imaju sve: A onda se iznenadimo kada pročitamo njihove iskrene životne priče.
Želim da kažem koliko je važno da osvijestite šta ste donijeli u svoju vezu ili brak, prije nego odlučite na nju da stavite tačku. Jednostavno je smatrati da je uvijek ona druga strana kriva (u nekim slučajevima jeste). Naravno da postoje ekstremni slučajevi (npr.nasilje) kada je zaista jedna strana ta koja nosi krivnju za neuspjeh veze; ali u većini slučajeva, prekid veze se događa obostranom krivnjom.
Riječ je o začaranom krugu koji počne beznačajnim stvarima, a održava se beskrajnim nizom povrijeđivanja, pomirenja, nepoštivanja i nade u partnerovu promjenu ponašanja.
Dakle, prvi korak je priznati da je možda malo i do nas. Pokušati ustanoviti da li nas je partner /partnerka povrijedio time što je aktivirao neke traume i uspomene koje nismo „preradili“, ili je to uradio/la namjerno, sa ciljem da nas povrijedi. Nekada partneri urade ili kažu nešto što nema za cilj da nas povrijedi, a mi se smrtno uvrijedimo. Uviđate li razliku?
Ako su se sve vaše veze završavale na identičan način i uvidite da imate kroz sve veze identičan obrazac ponašanja, onda je vjerovatno da je u podlozi vašeg ponašanja nešto što treba modificirati.
Svaka nova veza (i čak i veza u kojoj ste sada) je prilika da poboljšate svoje sposobnosti za komuniciranje.Prirodno je da želimo da se zaštitimo: Niko ne želi da bude povrijeđen. Ali čovjekova je prirodna potreba i da voli i da bude voljen. Teško je izbalansirati te dvije potrebe.
Idealno bi bilo da možemo uraditi „reset“ nakon svake veze, te u novu vezu ući kao prazna ploča, bez neriješenih unutrašnjih konflikata i akumuliranih emocija. No, to je nemoguće. Time bismo se, naravno, lišili i svega što smo u prošlim vezama naučili.
Npr. ukoliko ste doživjeli prevaru, možete podsvjesno očekivati da je doživite opet. Tako ćete budnim okom tražiti sve potencijalne znakove prevare, ili ćete se odlučiti ići desktruktivnijim putem: Vi početi varati, kako vas ne bi prevarili prve. Ako sa druge strane imate čovjeka/ženu koja je u prethodnoj vezi bio/la pretjerano kontrolisana (partner/ica su bili npr.pretjerano ljubomorni), ovakva veza ima velike šanse za neuspjeh. Ne zato što te dvije osobe nisu zaista bile kompatibilne, već njihova neriješena iskustva nisu bila kompatibilna.
Zato je puno bolje ne zalijetati se u novu vezu ako je prošla završila bolno. Treba si dati vremena da prebolite i zaista nastavite dalje. Nije smisao ljubavnih veza samo pronaći kvalitetnog partnera. Prije bih rekla, naći ćete kvalitetnog partnera ako ste i sami kvalitetan partner. A to se postaje, sa time se ne rađa. Samo tako ćete moći očekivati ispunjenu ljubavnu vezu.
