Jedan sat sa Irvinom Yalomom
“Nurka, zabrinut sam za tebe. Sada komuniciramo već neko vrijeme i vidim tempo koji si zadala, samo ne znam kome se dokazuješ”, započeo je naš razgovor čuveni Irvin Yalom. Kada sam pokretala svoju praksu, znala sam jedno- ako budem deseti dio terapeuta kakav je on, bit ću sebi najbolja na svijetu.
Moram priznati da je ovo tekst koji sam počinjala pisati nemali broj puta, ali mi se svaka rečenica činila nedovoljnom da slikovito prenese emocije, jer ja o njegovom radu mogu uvijek da razgovaram. Svi koji se bave terapeutskim radom znaju koliko je Yalomov doprinos psihoterapiji, no, mnogi ga vole upravo zbog njegove proze. Razmišljala sam o čemu da pišem, jer nisam htjela da se baziram isključivo na biografske podatke koji su ionako dostupni na Internetu. Prije nego nastavimo, jeste li čuli za Irvina Yaloma?
Ukratko, Irvin David Yalom je profesor psihijatrije, emeritus sa Stanford Univerziteta , poznat po brojnim djelima koje je namijenio terapeutima-no, njegova djela imaju forme romana i napisana su umjetničkim više nego profesionalnim vokabularom, tako da su razumljiva svima, bez obzira na predznanje koje imaju ili nemaju o psihologiji. Među najpoznatija Yalomova djela se ubrajaju: Teorija i praksa grupne psihoterapije, Kada je Nietche plakao, Liječenje Schopenhauerom, Krvnik ljubavi, Zvat ću policiju, Čari psihoterapije…Posljednju knjigu je objavio 2017. godine, to su njegovi memoari pod nazivom „ O sebi-priča psihoterapeuta“ .
No, ono po čemu je ovaj čovjek najspecifičniji je njegov odnos prema klijentu i samoj terapiji. Mislim da je prvi koji je potencirao da odnos u terapiji mora biti iskren, odnosno, da terapeut treba otkriti nešto o sebi ukoliko to klijenta zanima, što se kosilo sa dotadašnjom praksom da terapeut treba da samo reflektuje klijentove osjećaje. Na to ću dodati svoju misao da je riječ o predivnom, skromnom i profesionalnom čovjeku koji je na sva moja pitanja odgovarao uvijek brzo, sažeto i nikad nisam doživjela da čekam dugo na njegov odgovor, a komuniciramo već godinama. I kada razgovarate, osjećate koliko Vas poštuje kao sagovornika, iako je 66 godina stariji od mene.
Nakon dugo vremena odvažila sam se da ga zamolim da odvoji vrijeme za jednosatnu seansu, tokom koje smo reflektirali neke od mojih profesionalnih i privatnih izazova. Naravno, ispričao mi je stvari iz svog života riječima koje nisu spomenute u njegovim knjigama, dok sam ja, kao dobar đak, citirala sve te dijelove iz njegovih knjiga. Znam odranije da ne voli kada ga se hvali- tako da sam pokušala ne biti dosadna sa svojim oduševljenjem.
Yalom je u svojim djelima otvoreno govorio o tome koliko je često trebao i sam terapiju, koliko se borio sa anksioznošću i povremenom depresijom. Pitam da li je ikad osjetio da zbog toga nije prava osoba za rad sa klijentima. Odgovara da ne, dapače, da su mu zbog toga ljudi samo još više vjerovali. Trenutno je u fazi žalovanja za ljubavi svog života, suprugom Marilyn, sa kojom je preko 60 godina bio u braku.
„ I pogodi šta, Nurka-opet sam u terapiji, u ovim godinama. Naravno da jesam, ja bolujem i žalujem, i ne bi bilo normalno da se pravim da je sve normalno…“.
Oprostite mi što ću ostatak razgovora sebično zadržati za sebe; No, ipak sam Vam pripremila nekoliko njegovih najpoznatijih citata:
Ne rađajte djecu dok ne budete spremni biti stvaraoci i stvarati stvaraoce. Pogrešno je rađati djecu iz potrebe, koristiti dijete za ispunjavanje usamljenosti, proizvoditi kopije sebe kako bismo sebi osigurali svrhu. Pogrešno je tražiti besmrtnost sijući svoje sjeme u budućnost, kao da će ono zadržati vašu svijest.
Živi dok si živ! Smrt gubi na svojoj strahoti onda kada čovjek iskusi potpuno svoj život. Onaj ko u pravo vrijeme ne živi, ne može u pravo vrijeme ni umrijeti.
Voljeti znači aktivno voditi brigu o životu i razvoju drugog bića.
Strah od smrti majka je svih religija, koje svaka na svoj način pokušavaju da ublaže agoniju naše konačnosti.
Ja maštam o ljubavi koja je nešto više od želje dvoje ljudi da jedno drugo posjeduju.
Što više stičemo, više žudimo i veći je ponor naše tuge kada nam žudnja nije zadovoljena. Ako tražiš sreću, ne traći svoj život boreći se za ono što ti zaista nije potrebno.
Ljubav nije samo iskra strasti između dvoje ljudi. Postoji beskrajna razlika između zaljubljivanja i ljubavi. Ljubav je način postojanja, model življenja u poveznosti, a ne čin ograničen samo na jednu osobu.
Da bi se neko istinski povezao sa nekim drugim, prvo se mora povezati sam sa sobom. Ako nismo u stanju da prigrlimo sopstvenu usamljenost, samo ćemo to drugo biće koristiti kao štit od izolovanosti.
Secirajte dublje svoje motive. Naći ćete da niko nikada nije učinio ništa uzvišeno za drugoga. Svi postupci su usmjereni ka sebi, sve usluge sebi, sva ljubav je ljubav prema sebi…
Lakše je slušati naređenja, nego komandovati samim sobom.
Očajanje je cijena koju čovjek plaća za svoju samosvjesnost.
Inteligentan čovjek nije uvijek siguran u ono što radi i što govori. Pametni ljudi se uvijek preispituju.
Samo ranjeni iscjelitelj može zaista liječiti.
Svaka osoba mora odlučiti koliko istine može podnijeti.
Čovjekov duh satkan je od njegovih izbora.
