Hans Seli je 1936. godine formulisao teoriju prema kojoj do bolesti organizma dolazi zbog poremećaja ravnoteže (homeostaze) u organizmu. Do poremećaja ravnoteže dolazi zbog uticaja raznih spoljašnjih i unutrašnjih faktora- koji se zajedničkim imenom nazivaju stresori.

Stresori imaju veliki uticaj na organizam, i u skladu s tim organizam reaguje na njih. Danas se puno govori o stresu i o suočavanju sa stresom. Stres je subjektivno reagovanje osobe na situaciju koju procjenjuje opasnom ili uznemiravajućom. To je sklop emocionalnih, fizičkih i fizioloških reakcija i ponašanja na stresor. Osoba percipira da je u stanju “opasnosti” sa kojom ne umije da se “nosi” na adekvatan način, i u skladu sa time organizam reaguje. Stresori nisu sami po sebi negativni, jer nam pomažu u tome da preživimo, šaljući signale da organizam treba da reaguje. Problem nastaje kada organizam reaguje velikim stanjem stresa i onda kada ne postoji realna opasnost.

Dugotrajno obrazovanje, brz tempo života, problemi i nezadovoljstvo poslom, nedovoljni prihodi za osnovne životne potrebe (to se posebno odnosi na trenutne prilike na Balkanu), dovode do gotovo konstantnog stanja stresa koje rezultira lošim zdravljem, problemima u brakovima, porodicama, bolestima… Zbog današnjeg brzog tempa života plaćamo visoku, najveću cijenu- jer plaćamo svojim zdravljem

Razlikujemo stanja akutnog i hroničnog stresa. Stanje akutnog stresa karakteriše emocionalna patnja. Osoba je svjesna da je nervozna, uznemirena, tužna i potištena, da ima ispade bijesa prema sebi i drugima, da je rastrešena, zaboravna, „opsjednuta“ istim mislima…. Svi segmenti života ispaštaju zbog toga, te se javlja poremećaj u spavanju, hranjenju, odnosima sa ljudima. Ukoliko se stanje akutnog stresa na vrijeme ne sanira, onda se razvija stanje hroničnog stresa.

Stanje hroničnog stresa karakteriše odsustvo emocionalne patnje. Zbog čega se to dešava? Osoba koja je dugo vremena u stanju akutnog stresa razvija toleranciju na akutni stres, navikavajući se na njegove simptome. Tipično za osobu u stanju hroničnog stresa je emocionalno udaljavanje od drugih ljudi, izbjegavanje socijalnih kontakata, izbjegavanje partnera i seksualnih odnosa. Zadovoljstvo u svakodnevnom životu, koje su prije pronalazili u malim stvarima, se sve teže pronalazi. Osoba prirodno reagira na ovo stanje planiranjem budućnosti (Npr. “Kada završim još ovo…”; ” Kada se desi neka promjena”…;”Kada se preselim u drugu državu…”) i sl.

Osobu koja je u stanju hroničnog stresa je lahko prepoznati: osoba prisilno (kompulzivno) mora biti nečim zauzeta, uvijek nešto mora raditi, te se ne može opustiti (izuzev možda zloupotrebom alkohola, tableta za smirenje i sl.)., ali i to je privremeno.

Najizraženija manifestacija stanja hroničnog stresa je prethodno spomenuti kompulzivni rad. Pored toga, prisutni su hronični nedostatak vremena, manjak motivacije, nizak prag tolerancije, iritabilnost, cinizam, prevelika kritičnost prema drugima, impulsivno ponašanje, nesanica ili pretjerano spavanje, smanjen imunitetn (npr. Osoba se mnogo duže i sporije oporavlja od bezazlenih bolesti poput prehlade i gripe). Psihološka pomoć je nužna u tretiranju osoba koje su u stanju hroničnog stresa.

Očigledno je zbog čega je jako bitno na vrijeme prepoznati da ste Vi, ili neko Vama blizak, pod stresom.
U porastu je pozitivan trend u velikim kompanijama da uposlenik, ukoliko je pod velikim stresom, može da dobije opravdano odsustvo- jednako kao kada je fizički bolestan. Samo ako posvetimo jednaku pažnju mentalnom, kao i tjelesnom zdravlju, možemo očekivati funkcionalne, sretne i zdrave ljude.

Postoje razni načini suočavanja sa stresom, a svako treba da pronađe šta je to što njemu najviše prija. Ključno je uvijek pronaći vremena za sebe i za ono što nas usrećuje. Nekome su to opuštanja uz kupke, omiljeni hobi (kreativno pisanje, izrada raznih stvari), druženje sa bliskim ljudima, aromaterapija. Nekima, pak, pomaže yoga, pilates, meditacija, masaža…. Duboko disanje (disanje iz stomaka) dokazano smanjuje stres. Zatim, provoditi manje vremena na društvenim mrežama (koje su danas gotovo sastavni dio života) Ne treba zaboraviti ni opuštajuće dejstvo čajeva, izleta u prirodu i puno, puno smijeha! Ne kaže se bez razloga da je smijeh-lijek.

Vrijedi još jednom naglasiti da su savjetovanje i psihoterapija veoma učinkoviti u liječenju simptoma i uzroka stresa. Moderni psihološki pristupi u tretiranju stresa su veoma efikasni. Uz prepoznavanje uzroka I obrazaca ponašanja koji dovode do stanja stresa, radi se na usvajanju pozitivnih vještina, suočavanja sa stresnim situacijama i njihovim “rješavanjem” na pozitivan način.