Riječ aleksitimija potiče od spoja grčkih riječi: a-lexis-thymos (nedostatak, riječ, osjećaj). Ovaj termin je 1973. godine formulisao profesor psihijatrije Peter Sifneos, da bi opisao nedostatak razlikovanja, razumijevanja i procesuiranja emocija. Drugim riječima, aleksitimija označava poremećaj koji se očituje u nedostatku prepoznavanja i odsustvom senzibilnosti za vlastite, ali i tuđe emocije. Danijel Goleman je u svojoj knjizi “Emocionalna inteligencija” naveo primjer uspješnog i sposobnog doktora, koji ni na koji način nije pokazivao vlastite emocije, niti je imao sluha za tuđe (prvenstveno za emocije svoje supruge, što je ugrožavalo njihovu vezu). Aleksitimija se ogleda u deficitu ekspresije emocija, a primjećena je u kliničkim studijama psihosomatskih bolesnika. Također, aleksitimija se može pojaviti kao nuspojava drugih organskih poremećaja- npr. povrede mozga, poremećaja ishrane, šizofrenije… Poznati su mi slučajevi ljudi koji su se probudili iz kome, te su nakon toga imali velikih problema sa razlikovanjem bazičnih ljudskih emocija. Također, odsustvovale su i reakcije na emocije (ravnodušnost kada je tema tužna, ravnodušnost kada je tema vesela…).
Na klinici na kojoj sam imala prilike raditi, aleksitimija i slični poremećaji se uspješno tretiraju tako što se posebnim tehnološkim gadgetima simuliraju centri u mozgu koji su odgovorni za ispravno prepoznavanje i ekspresiju emocija. Pa ipak, aleksitimija se ne smatra zvaničnim psihološkim poremećajem, te kao takva nije spomenuta u DSM-u (Dijagnostički i statistički priručnik za duševna oboljenja). Dijagnoza aleksitimije se uspostavlja uz pomoć niza specifičnih testova i upitnika.
„Oboljeli“ od aleksitimije imaju nedostatak imaginacije i empatije. No, nije tačno da ove osobe nemaju emocije. Imaju ih, ali su slabo diferencirane, te ih kao takve otežano prepoznaju, razlikuju i opisuju drugim osobama. Posljedično, kada nisu u stanju to činiti sa vlastitim emocijama, ne mogu ni sa tuđim. Ove su osobe fokusirane na stvarnost, čini se da ne znaju maštati i usmjereni su na logički aspekt problema.
Nije poznato zbog čega nastaje aleksitimija. Postoji nekoliko teorija- od genetske podloge, do toga da se aleksitimija dešava zbog problema u povezanosti centara za prepoznavanje emocija i centra za govor (lijeve i desne hemisfere mozga).
Kao najefikasniji tretman aleksitimije navodi se psihoterapija.
