Mlade generacije danas često karakteriše osjećaj besmisla. Današnje društvo nameće svoje standarde kojima mlada osoba mora da se prilagodi, ili je, u suprotnom, društvo ne prihvata. Kao posljedica toga se često javlja depresija.
Adolescencija je, sama po sebi, doba velikih promjena. Teško je povjerovati da je depresija u djetinjstvu i adolescenciji moguća, s obzirom na to da bi to trebalo da budu najsretniji i najbezbrižniji periodi u životu osobe. Pa ipak, depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice, čak i u doba djetinjstva i adolescencije.
Povišeni rizik pojavljivanja depresivnog poremećaja postoji kod obiteljske anamneze alkoholizma, depresije i gubitka roditelja prije dobi od 11 godina. Bitno je naglasiti da je depresija bolest kao i svaka druga, i da se njenom liječenju treba pristupiti ozbiljno. Postoje različite vrste depresivnih poremećaja koji se javljaju u raznim životnim razdobljima. Iako su stariji skloni mišljenju da je depresivno ponašanje način privlačenja pažnje, to nerijetko nije slučaj. U drugoj polovini prošlog stoljeća klinička praksa i zapažanja struke su nametnula depresiju kod djece i adolescenata kao jedno od važnih i ne tako rijetkih psihopatoloških stanja. 1971. god su prvi put službeno istaknute potrebe depresivne djece i adolescenata .
Mnogi smatraju da djeca nose genetsku predispoziciju za razvoj depresije, ali da su okolni utjecaji (stres, obiteljski odnosi…) nužni kao okidači – pokretači prve epizode depresije. Depresivni poremećaji u djece i adolescenata često se povezuju i s velikim psihičkim i fizičkim opterećenjem bez dovoljno odmora, velikim očekivanjima, slabom emocionalnom povezanosti s majkom i drugim važnim osobama, psihičkim traumama zbog realnog ili prijetećega gubitka voljene osobe ili objekata. Adolescenti uglavnom teško podnose i iskazuju depresivnost.
Simptomi se mogu razviti u apatiju, gubitak zanimanja za prijatelje i druge bliske osobe uz socijalno povlačenje, zapuštanje vanjskog izgleda i školski neuspjeh. Adolescentske depresivne epizode najčešće prate distimija i tjeskoba. Distimični poremećaj je opisan kao hronična, blaga depresija.
Kod adolescenata se kao trajno depresivno ili iritabilno opisuje raspoloženje koje traje veći dio dana tokom jedne godine. Teži oblik depresivnog poremećaja kod djece i adolescenata je povezan sa rizikom ponavljanja depresivnih epizoda i pojavom težeg depresivnog stanja u odrasloj dobi. Suicid je jedna od najtežih posljedica depresije. Mnogi misle da je suicid kod djece i adolescenata čin manipulacije i pokušaj privlačenja pažnje. Od 1950. godine se stopa adolescentnih suicida učetverostručila i treći je vodeći uzrok smrti u ovoj dobnoj skupini.Vjerovatnoća da će doći do suicida je pet puta veća kod mladih sa poremećajem raspoloženja nego kod mladih bez takve dijagnoze. Simptomatika adolescentnih depresija često je slična depresiji odraslih. Simptomi depresivnosti mogu se podijeliti u četiri osnovne skupne: emocionalnu, tjelesnu(somatsku), kognitivnu i bihevioralnu, tj.grupu simptoma na području ponašanja i socijalne prilagodbe.
3.1. Emocionalni simptomi
Simptomi koji općenito opisuju depresivnost na emocionalnom planu jesu tužno i beznadežno raspoloženje, obeshrabrenost i utučenost. Dva najčešće opisivana depresivna simptoma su disforija i ahedonija. Disforija ili disforično raspoloženje je negativno raspoloženje različitog intenziteta koje je često povezano sa osjećajem manje vrijednosti i gubitkom povjerenja u vlastite sposobnosti. Ahedonija je gubitak ugode i uživanja u aktivnostima koje je osoba do tada smatrala privlačnim i u njima uživala. Duboka žalost je osnovno fenomenološko obilježje depresije i naročito je prisutna kod predškolske djece i adolescenata.
No, loše raspoloženje kod njih može istovremeno imati i sasvim suprotne kvalitete – poput razdražljivosti ili izljeva bijesa. U nekim je istraživanjima utvrđeno da čak 80% adolescenata u situacijama kada se osjećaju depresivni primjećuju kod sebe istovremenu pojavu žalosti i ljutnje.
3.2. Tjelesni simptomi
Tjelesni simptomi depresivnosti uključuju poremećaj različitih tjelesnih funkcija: promjene u apetitu koji može biti ili značajno smanjen ili značajno povećan i smetnje spavanja u obliku inicijalne insomnije (teškoće sa uspavljivanjem), središnje insomnije (buđenje tokom noći), terminalne insomnije (prerano buđenje) te hipersomnije (predugo spavanje), glavobolje, umor, bolovi u stomaku, itd. Oscilacije tjelesne težine su naročito značajne u simptomatologiji starijih depresivnih adolescenata.
Kognitivni simptomi
Na kognitivnom planu obično se primjećuju teškoće u koncentraciji i ispunjavanju školskih obaveza, samookrivljavanje, nisko samopoštovanje i osobno obezvrjeđivanje. Depresivni adolescenti opisuju sebe, svijet oko sebe i budućnost u negativnim terminima. Oni doživljavaju da ih njihovo socijalno okruženje (porodica, prijatelji, itd.) ne podržava, pretjerano kritizira ili je indiferentno. Najviše istraživani kognitivni simptomi su nisko samopoštovanje , beznadnost, bespomoćnost i depresivni atribucijski stil.
Nisko samopoštovanje je zajednička karakteristika raznih oblika razvojne psihopatologije, bez obzira radi li se o internaliziranim ili eksternaliziranim poremećajima: u oba slučaja adolescenti imaju sniženo samopoštovanje, nisko vrednuju sebe i svoja postignuća, te imaju negativnu percepciju vlastitog tjelesnog izgleda i ponašanja. Drugi najčešći kognitivni simptom depresivnosti je beznadnost, tj.negativno očekivanje od budućnosti. U istraživanjima se uglavnom dobivaju značajne pozitivne korelacije između beznadnosti i simptoma depresivnosti. Najčešći pokazatelji beznadnosti su opisani u slijedećim tvrdnjama: „Budućnost mi se čini nejasna i zbunjuje me.“; „Ništa se ne događa onako kako bih ja to htio“. Simptomi bespomoćnosti javljaju se u situacijima kada dijete nema kontrolu nad događajima u vlastitom životu i kada očekuje da tu kontrolu neće imati ni ubuduće.
Ostali kognitivni simptomi koji se primjećuju kod depresivnih adolescenata su greške u zaključivanju i problemi u koncentraciji. Pod greškama u zaključivanju se obično misli na sklonost depresivnih adolescenata da preuveličavaju značajnost i posljedice negativnih događaja, a neopravdano umanjuju značajnost pozitivnih događaja. Problemi sa učenjem ili neuspjehom u školi prvi privuku pažnju roditelja i nastavnika. Slabiji školski uspjeh može biti posljedica depresivnosti kod adolescenata, ali i uzročni faktor.
Bihevioralni simptomi
Na planu ponašanja uočljive su psihomotoričke promjene poput nemira ili agitacije (nesposobnost da se mirno sjedi, čupkanje ili trljanje kože, odjeće ili drugih predmeta) i psihomotoričke usporenosti (usporeni govor, pokreti tijela,produžene stanke u govoru). Uočava se gubitak zanimanja za hobije ili druge aktivnosti u kojima je dijete ranije uživalo, ili se pak nastavlja baviti tim aktivnostima ali sa uočljivom dozom gubitka ugode, tj. anhedonije. Adolescent se doima ili žali da je stalno umoran te da mu i svakodnevne obaveze predstavljaju značajan napor.
Na planu socijalnog funkcioniranja primjetno je da se adolescent povlači iz socijalnih kontakata. Sebe opisuje kao usamljeno, nesposobno da uspostavi kontakte sa drugim ljudima i manje vrijedno da privuče nečije prijateljstvo.
