Blog

Da li ste znali da je vaš “Moj online psiholog” objavila knjigu?

Knjiga pod nazivom “Moj online psiholog piše” objavljena je u oktobru 2019. godine. U knjizi su obrađene razne psihološke teme, njih pedeset, kroz stručna objašnjenja i moje terapijsko iskustvo.
Recezent je uvaženi profesor prof.dr. Renko Đapić, na moje veliko zadovoljstvo.

Knjigu možete naručiti po cijeni od 10 BAM/ 5 EUR+ poštarina koja varira od države do države.
Ukoliko želite kupiti moju knjigu, pošaljite mi e-mail na mojonlinepsiholog@gmail.com sa naslovom: Narudžba knjige.

Categories: Uncategorized @sr

Gdje mi stvarno pripadamo u našim dvadesetim godinama?

Gdje mi stvarno pripadamo u našim dvadesetim godinama?

Piše: Teodora Tepavac

Dvadeset prvi vijek nam omogućava slobodu kretanja, putovanja i istraživanja. Često se sjetim majčinih riječi koje mi je do sad nekoliko puta ponovila: Da uživam u životu i izaberem ga onako kako želim, jer za to imam mogućnosti. Pričala bi mi:
“U moje vrijeme to nije bilo tako, tokom 70-tih i I 80-tih godina. Poslije školovanja se znalo da je žena spremna za brak i porodicu”. Moderni svijet nas upućuje ka istraživanju nas, naših snova i spoznavanja šta znači pravo uživanje. Divno je znati da možemo da biramo mnogo više od naših predaka, ali pitanje je koliko smo mi stvarno slobodni? Da li smo stvorili okove od naših misli i strahove koji nas koče od koračanja u nepoznato?

Moderni svijet nam omogućava da tokom dvadesetih godina istražujemo sebe u odnosu na svijet. Krenuti ka novim izazovima u inostranstvu ili drugom gradu u svojoj državi najprije izaziva uzbuđenje i avanturu. Nauči nas da promijenimo navike, društvene norme i stavove. Kada duže vrijeme provedemo u novom okruženju, utopimo se u tim promjenama. Kadgod se vratimo na mjesto odakle smo došli, poželimo da se vratimo tom starom životu. Ponekad se zapitamo da li smo izgubljeni u svijetu i zašto smo se upustili u neke avanture studiranja, rada van naše okoline za koje ponekad nismo sigurni da su ispravna odluka.
Pitamo se gdje mi stojimo u društvu poslije nekoliko godina provedenih daleko od svoje domovine? Druge kulture, običaji i društvene norme nas mijenjaju i formiraju kao ličnost. Moderna filozofija života može biti iscrpljujuća zbog isprobavanja novih stvari, dok ne pronađemo naše mjesto u svijetu. Usponi i padovi su sastavni dio života. Bitno je kontrolisati svoje misli svaki put kad naiđemo na prepreku.

U svojim dvadesetim godinama mi smo baš tamo gdje treba da budemo. Radimo na svojim ciljevima, iako oni ne moraju biti striktno definisani. Dvadesete su stvorene za isprobavanje, padanje, ustajanje u cilju pronalaska nas i našeg mjesta u svijetu. Život jeste jedna velika avantura.
Sergej Jesenjin je nekada davno napisao: “Često sam odlazio i okretao se. I kažu, tada poželiš da se vratiš. I vraćao sam se. Ali ništa nije bilo isto. Ni pejzaži, ni ljudi, ni ja. Shvatio sam da se ne treba vraćati. Ono što je bilo lijepo neka zauvijek ostane u snovima. Vječno će trajati”, koji se ispostavio veoma istinit i jer sam ga iskusila na svojoj koži.
Ponekad nam samo treba vjetar u leđa od naših bližnjih. Vraćanje na stare navike života nas vraća korak nazad, u zonu komfora, ali napredak za budućnost proizilazi van zone komfora. Poruka svim mladim ljudima je da dvadesete jesu stresne zbog prelaska iz doba djeteta u odrasli svijet i da sa sobom nose velike izazove, ali ne treba odustajati.
Tu smo tačno gdje treba da budemo.

Categories: Uncategorized @sr

Kako znati da je vrijeme raskinuti vezu?

U proteklim tekstovima smo često pisali o tome kako se oporaviti od razvoda braka ili prekida veze koji nisu bili dogovoreni-kada je vaša druga polovina donijela odluku da život nastavi bez vas. Ali, šta ako je situacija obrnuta? Ukoliko ste vi ti koji svim srcem i dušom želite prekinuti neku vezu, ali nikako da „prelomite“? Ili pokušavate na na osnovu svega što se desilo donesete racionalnu odluku koja će biti u interesu oba partnera?
Veze u kojima je prisutan bilo koji oblik zlostavljanja definitivno nisu veze koje treba nastavljati! Sve što u nastavku bude napisano se odnosi na veze u kojima nije prisutno zlostavljanje.
Razlozi zbog kojih ljudi ne prekidaju veze zbog kojih se osjećaju nesretnim su mnogobrojni. Osjećamo da naše potrebe nisu ispunjene, sumnjamo u partnerovu ljubav (ili u našu ljubav prema partneru), godinama se sukobljavamo oko istih problema…Ponekad ne sumnjamo u ljubav, ali se svađamo konstantno, toliko da se i ne možemo sjetiti zbog čega.
No, kada dođe do konačne odluke, premda vam onaj racionalni glas govori da ste sposobni da nastavite sami, unutrašnji glas se dvoumi i preispituje svaki dio vaše veze.
Uvijek podsjećam da prije definitivne odluke treba biti siguran da smo učinili sve što je u našoj moći da poboljšamo vezu. Da smo pokušali otvoreno pričati sa partnerom, dati mu do znanja šta nas povređuje i čini da se osjećamo loše, da je situacija ozbiljna i da trebate njegovu/njenu pomoć da vaša veza ponovo postane obostrano zadovoljstvo. Kada prebrzo raskinemo partnerski odnos, a da nismo dobro promislili, često se kasnije javi kajanje (pogotovo ako naredne emotivne veze ne donesu ono što tražimo). Čak iako odlučimo definitivno staviti tačku na partnerski odnos, trebamo nešto naučiti iz te veze i iz nje izaći kao zrelija i kompletnija osoba.
U životu je sve stvar odluke. Vaš partner/ka može da svjesno donese odluku da ignoriše sve to što vi imate reći. Da vas ne shvati ozbiljno. Da misli da je to neka faza. Da se ne potrudi. To je njihova odluka. I oni će za to snositi posljedice. Kada bismo te odluke donosili razumom, ne bismo imali problema. Srce često kaže da trebamo dati slijedeću šansu, možda tu osobu još uvijek volimo. Ili osjećamo da je više ne volimo, ali nas je strah kako ćemo i šta ćemo dalje. Možda ni sebe dovoljno ne volimo, te mislimo da bolju osobu nikad nećemo sresti (niti je zaslužujemo). Veze od nekoliko godina ne mogu biti uzbudljive kao što su to bile na početku. No, to ne znači da trebaju biti monotone i da imamo pravo ne truditi se oko partnera.
No, zadržavati partnera kraj sebe samo zato da ne bi pronašao nekog novog je pogrešno jednako kao i ostajanje kraj partnera iz straha da vi nećete pronaći nekog novog.
Ja predlažem da odredite neki vremenski rok koji ćete dati vašoj vezi i šansi da se stvari poprave. Pritom ne trebate biti pasivni i očekivati da se stvari riješe same od sebe. U tom periodu biste trebali raditi na problemima koji su doveli do potencijalnog prekida veze. Vremenski rok je tu da spriječi davanje „milionite“ prilike, a očigledno je da druga strana ne sarađuje. To je kao sa kockanjem-uvijek imate osjećaj da je baš taj naredni put onaj magični, koji će donijeti čarobni dobitak. Nažalost, uglavnom se razočarate.
Ukoliko pokušaji da razgovarate ne urode plodom, preostaje vam da na kulturan, miran i nježan način saopštite svoju odluku. Osoba koju ostavljate je neko sa kim ste nekada bili sretni, pa nema razloga za galamu, optuživanje i nekulturu. Mirno iznesite svoju odluku, pa dajte drugoj strani priliku da kaže šta ima. Tako ćete oboje dobiti završetak koji vam treba. Za očekivati je da ćete poslije biti tužni (naročito ako je veza bila duga), ali dajte sebi vremena da tugujete. I vama treba oporavak.
Svaka veza je iskustvo koje nas oplemenjuje i iz koje izlazimo bogatiji za veliko životno iskustvo. Ako ste u stanju preuzeti odgovornost za vaš dio krivice u vezi, uvidjeti snagu koju posjedujete i odrediti prioritete za ostatak života (na šta ćete pristati u vezi, na šta ne), možete nastaviti bez gorčine dalje i riješiti ovakvu situaciju na pozitivan i kvalitetan način. Tada u novu vezu ulazite bez tereta prethodne veze.

Categories: Uncategorized @sr

Svijest i podsvijest dio 2.

Svijest i podsvijest- drugi dio-

„Živim u radosnom iščekivanju najboljeg“.
Joseph Murphy
Veoma mali broj odluka donosimo svjesno, ako uzmemo u obzir da svega 7-10 % informacija pripadaju svjesnom dijelu našeg uma. Čak 93% informacija su podsvjesne. Ako bismo pokušali da ilustrujemo, svijest bi bila kapetan broda, a sva brodska mašinerija i posada koja radi ispod palube, bi bila podsvijest. Ako kapetan pogriješi pravac- sva mašinerija će ga slijediti. Tako i podsvijest predstavlja sve naše akcije i reakcije koje su automatske, o kojima ne razmišljamo. Do nedavno se smatralo da našim ponašanjem upravljaju vanjske sile koje ne možemo kontrolisati. Istraživanja podsvijesti su pružila uvid da to, naravno, nije tačno. Ukoliko ovladamo tehnikama „komunikacije“ sa nesvjesnim dijelom našeg uma, možemo riješiti mnoge neugodne situacije koje nas svakodnevno muče.
Poput vrtlara i mi u svoj um svakodnevno usađujemo mnoge misli. Kako posadimo, tako ćemo i požnjeti. Zato, ako vjerujete da nešto nećete moći da ostvarite, ako sebi uporno ponavljate kako ste nesposobni, vaša podsvijest će da vas posluša i da s tim u skladu djeluje. Podsvijest ne prihvata potvrde ili negacije; ona se ne raspravlja. Sve u šta vjerujemo će pokušati da realizuje, bilo to pozitivno ili negativno vjerovanje. Podsvijest ne provjerava da li su naše misli opasne po nas ili dobre;ona ih momentalno prihvata kao istinite. Joseph Murphy je u svojoj knjizi „Moć podsvijesti“ iznio stav da naša podsvijest posjeduje kapacitet da riješi sve naše psihičke i fizičke tegobe. Zbog toga treba pristupati oprezno, te paziti na način na koji se sami sebi obraćamo. Podsvijest sve čuje i sve registruje.
Neke karakteristike podsvijesti su:
Podsvijest sve shvata lično. Govorite o drugima da su loši, nezahvalni, gramzivi… I uskoro ćete to isto početi misliti o sebi.
Podsvijest ne razumije negacije. Ona se ne raspravlja i ne ubjeđuje s nama-sve shvata pozitivno i bukvalno. Podsvijest usvaja sve što joj se nameće, ne dovodeći istinitost u pitanje. Zato nikada nemojte govoriti da nešto ne možete, već se ponašajte kao da ste to već uspjeli uraditi.
Podsvijest nadzire sve tjelesne procese i posjeduje odgovore na sva pitanja.
Sve što je utisnuto u podsvijest izlazi na vidjelo kao osobina, iskustvo ili događaj.
Ako poklanjate previše pažnje preprekama i stvarima kojima ste nezadovoljni, radite protiv sebe; fokusiranjem na pozitivne stvari ćete omogućiti da se one zaista i dese.
Podsvijest je sjajan sluga, ali loš gospodar. Svaku naredbu koju joj uputite će revnosno obaviti. Na vama je kakvu ćete naredbu izdati. Ona će se svakako pobrinuti da vas posluša.
Ljudi koji negiraju važnost podsvijesti često provedu cijeli život kriveći životne okolnosti i to što se kroz život muče, ne želeći da preuzmu odgovornost za svoj život i to što sami doprinose takvoj situaciji. Murphyjeva teorija je interesantna, premda naučno osporavana. Spominje se puno stvari koje je teško empirijski potvrditi. Kako god, načela koja Murphy predlaže su pozitivna i svakako bi ih bilo uputno usvojiti u svakodnevnom životu.
Bitno je zapamtiti da podsvijesni um ne poznaje pozitivno niti negativno. Čim svjesni um prihvati ideju kao istinitu, podsvijest počinje da radi na tome da mu dokaže da je u pravu. Ako stalno mislite loše o sebi, o tome da će se nešto loše dogoditi, i sl., vi nesvjesno djelujete u pravcu da se vaše crne slutnje obistine.
Nasuprot današnjem stavu da je prihvatljivo da budemo pod stresom, bolesni i umorni (i da budemo zahvalni što nismo smrtno bolesni), čovjekovo prirodno stanje jeste zdravlje. Samo što se mi svojski trudimo da to narušimo.
Tema svijesti i podsvijesti je široka i kompleksna, ali se nadam da sam ovim tekstovima uspjela probuditi vašu znatiželju, te da ćete se dalje baviti proučavanjem ove teme.

Categories: Uncategorized @sr

Svijest i podsvijest dio 1.

Svijest i podsvijest – prvi dio-

Koliko ste se puta zapitali zbog čega uvijek ponavljate istu grešku? Kao da vas neka nevidljiva sila uvijek navede na to, a ne možete objasniti zašto se to dešava? Danas postoji mnogo teorija o ljudskom umu. Pokušat ću da pojam svijesti i podsvijesti jednostavno objasnim, a da ne budem previše apstraktna. Svjesni um naizgled upravlja našim postupcima i reakcijama, jer su ljudi svjesna, racionalna bića. Primjeri hipnotiziranih pacijenata i istraživanja podsvijesti ipak pokazuju da nije sve tako jednostavno. Ustanovljeno je da je uloga podsvijesti velika, ali još uvijek nije do kraja ispitana.
Freud je u svojoj teoriji ljudsku svijest uporedio sa santom leda. Tek vrh sante je svjesni dio našeg uma, a sve ono što je ispod površine vode (najveći dio), je podsvijest. Podsvijest, ili nesvjesni um, je prava riznica misli, sjećanja i emocija kojih nismo svjesni. Pa ipak, oni imaju veliki uticaj na naše svjesno razmišljanje i ponašanje. Freud je smatrao da su negativne informacije koje su pohranjene u podsvijesti (traume, negativne emocije) odgovorne za nastanak psihičkih poremećaja. Prema njegovom stavu, podsvijest je bila nejasno i nedefinisano područje, ali je bez sumnje zauzima veliki dio ljudskog uma. Tada je ova teorija smatrana kontraverznom, i premda mnogo Freudovih stavova i dan-danas nemaju empirijsko uporište, priča o nesvjesnom je definitivno njegov „zaštitni znak“:Iako on nije bio prvi koji je isticao pojam nesvjesnog, način na koji ga je definisao i objasnio njegov značaj za ljudsku psihu, doveo je do toga da je za nesvjesno prva asocijacija Freud, otac psihoanalize.
Murphy (više o tome u narednom tekstu) je kasnije pisao da je podsviješću moguće upravljati i „okrenuti“ je da radi u našu korist. U podsvijesti su svi dobri i loši mehanizmi suočavanja, razmišljanja i djelovanja. Oni nastaju tokom našeg djetinjstva, ali se održavaju kroz život-naročito negativna vjerovanja. Zato je nužno podsvijest usmjeriti na pozitivne stvari, umjesto na loše.
Svjesni um predstavlja svjesnost, fokus u sadašnjem trenutku. Npr. svjesni ste da sada čitate ovaj moj tekst. Svjesni ste da vam se dopada (ili ne dopada) ovo što čitate. Mi smo u svakom momentu svjesni šta želimo da uradimo slijedeće (da li idemo na posao, da li kuhamo ručak), svjesni smo svoje okoline, ljudi oko nas, svojih emocija…i sl. Svjesni um je naša objektivna stvarnost, ono što možemo percipirati svojim čulima i razumjeti uz pomoć kognitivnih procesa.
Podsvjesni um je primitivan i isprogramiran da djeluje po određenim shemama koje smo kroz djetinjstvo usvojili. Na taj način on uređuje naše ponašanje i djelovanje- a to se nekad objašnjavalo spomenutim nevidljivim silama. Dakle, svjesni dio ljudskog uma je odgovoran za komunikaciju sa vanjskim svijetom, ali i za introspekciju.
Svjesni dio ljudskog uma pomaže ljudima da razumiju i sortiraju sve informacije iz okoline, te da u skladu sa njima i djeluju. Svijest i podsvijest nisu dva odvojena uma, to su dva dijela jedne cjeline. Dok svakodnevno donosimo odluke svjesno (odabiremo šta ćemo jesti, partnera, prijatelje, obaveze…), naš vegetativni sistem i dalje radi: srce kuca, dišemo, krv cirkuliše…. a to svijest ne može da iskontroliše. Slično djeluje i podsvijest, o kojoj ću više pisati u narednom tekstu.

Categories: Uncategorized @sr