U slijedećim redovima želim skrenuti pažnju na temu o kojoj se malo govori. Tema je bolna, ali je smatram nužnom. Imala sam klijentice koje su mi se javljale sa zastrašujućim mislima koje su ih opsjedale-a sve su bile vezane za njihovu djecu. Stidjele su se svojih misli, nisu ih smjele nikome povjeriti, jer dobra majka tako nešto ne bi mogla ni da pomisli. Dodatno, nisu razumjele da to što se njihov mozak “igra” sa tim mislima ne znači da bi one nešto stvarno uradile svojoj djeci, niti da će se toj djeci nešto strašno desiti. Veoma mali procenat majki je psihotično. I zaista uvijek preporučujem da svako koga “opsjedaju” takve misli obavi razgovor sa stručnim licem. O opsesivnim mislima sam već ranije pisala, te ću vas podsjetiti da je svim opsesivnim mislima zajedničko da su (uglavnom) društveno i moralno neprihvatljive, te da osoba koja ih ima vjeruje u njihovu istinitost, stidi se zbog njih i zato oklijeva potražiti pomoć. Zamislite koliko pati majka koja se panično boji za svoje dijete, jer je ono što misli plaši, tačnije, užasava.
Da ovo nije rijetka pojava ukazuje i organizacija čiji sam profil pronašla na Instagramu, koja djeluje pod sloganom: “Good moms have scary thoughts”, “Dobre mame imaju strašne misli”. Rezultati istraživanja pokazuju da su “nove”majke sklonije razvoju opsesivno-kompulsivnih simptoma nego ostali ljudi. One najčešće brinu da li im dijete još diše, traže znakove neke smrtonosne bolesti, itd. Ako se ne tretira, kasnije to može prerasti u paničan strah da će se djetetu nešto strašno desiti, da će se povrijediti, umrijeti, itd. Dobra vijest je da su ovi simptomi najčešće privremeni i spontano prođu nakon nekoliko mjeseci. No, u svakom slučaju je razgovor sa stručnjakom u kombinaciji sa farmakoterapijom uspješan način suočavanja sa ovim mislima. Čak 70% žena koje su imaju neke opsesivne misli pokazuju i simptome depresije.
Žalosno je što živimo u društvu gdje se moramo potruditi dokazati da poslijeporođajna depresija zaista postoji i da nije hir razmaženih žena. Zaboravljamo da su i majke nove u toj ulozi, te da im treba nježnost i razumijevanje. Svuda su predrasude, da se uz bebu dobije i cijeli niz znanja i da će sve da dođe „prirodno“. Nije istina, nikada nije bila istina. Samo što su prije žene živjele u zajednicama pa su uz druge žene prirodno usvajale znanja ili prosto imitirale ono što one rade- a danas, kada su majke uglavnom same sa bebama, nemaju od koga imitirati ako nešto ne znaju. I ne samo to, nego su svjesne da je svaki postupak izložen kritici, koje se boje- jer se iskreno osjećaju nedostatnima za ulogu majke. Rijetko koja žena će reći da se odlično snašla u ulozi majke. Novopečenim majkama treba podrška, pomoć i istinsko razumijevanje, a ne kritike.
Dodatno, danas su informacije dostupne više nego ikad. Crna hronika nas „bombarduje“ od ranog jutra, preko svih medija, te zaista nije teško prepustiti se crnim mislima i strahovima. Naravno, žene koje su u konstantnom stresu, imaju sukobe sa partnerom, bile su žrtve nasilja ili depresivne i prije trudnoće, ili imaju ličnu ili porodičnu historiju depresije, su podložnije riziku za nastanak postporođajne depresije ili opsesivno-kompulsivnog poremećaja.
Ukoliko vas konstantno muče zastrašujuće, crne misli, treba da znate slijedeće:
Zastrašujuće misli su uobičajeni simptom postporođajne depresije,anksioznosti ili OKPa.
Negativne su i nepoželjne, ponavljaju se, javljaju se bilo kada, bez okidača.
Javljaju se u formi misli (šta ako…) ili imaginacije (zamišljanje situacije).
Mogu biti, ali najčešće nisu simptom psihoze!
Znam da vam djeluje da ludite, ali ne brinite. To nije istina.
Osjećate se kao loša majka, stidite se i grize vas savjest zbog toga.
Ako vas muče ovi problemi, želim vam reći da niste sami. Da ne morate kroz to prolaziti sami. Otklanjanjem uzroka vaših prisilnih misli, nestat će i one. Niste loša majka ako imate zastrašujuće misli. To znači da ste anksiozni i da trebate ukloniti uzroke te anksioznosti. Svakome se može desiti. Ne slušajte neprikladne komentare iz okoline. Znam da vjerovatno nemate podršku od starijih žena („kojima se to nikad nije dešavalo“), da vas je strah osude i da mislite da nešto ozbiljno nije u redu s vama.
Isto se tako nadam da je baš vama ovaj tekst malo olakšao, da ste shvatile da se sa tim možete uspješno izboriti i da ćete potražiti pomoć.
