„What a man can be, he must be“.
Abraham Maslow
Američki psiholog Abraham Maslow se smatra začetnikom humanističke psihologije (zajedno sa nekim svojim savremenicima). On je zastupao gledište da bismo imali manje ratova, problema i konfilikata kada bismo bolje razumjeli jedni druge i našu, ljudsku prirodu. Maslow je 1943.godine formulisao model ljudskih potreba koji se sastojao od pet nivoa (predstavljenih kao piramida). Ovaj model je predstavljen u članku „Teorija ljudske motivacije“.
Na dnu piramide se nalaze potrebe koje su esencijalne za naš život, a na vrhu potrebe koje se mogu ispunjavati tek kada su sve prethodne ispunjene. Prema Maslowu, ljudi su motivisani da zadovolje određene potrebe ( i da ispune neke ciljeve). Pri tome, neke potrebe imaju prednost u odnosu na ostale. Ljudske potrebe je moguće razvrstati u grupe i poredati ih hijerarhijski.
Bazična ljudska potreba je za fizičkim opstankom: dovoljno vode, dovoljno hrane i potreba za produženjem vrste. Kada se ova potreba zadovolji, može se preći na ispunjavanje slijedećeg nivoa: potrebe za sigurnošću (da se osjećamo sigurni u okruženju u kojem se nalazimo, da imamo svoj dom koji je siguran, i sl.). Ona obuhvata red, stabilnost i sigurnost vlastitog života i okruženja. Ovu potrebu ljudi zadovoljavaju kroz razna osiguranja, obrazovanje i štedne račune. Nakon toga dolazi potreba za pripadnošću, zatim potreba za uvažavanjem i poštovanjem.
Kada je potreba za sigurnošću zadovoljena, prelazi se na slijedeću potrebu, a to je potreba za pripadnošću i poštovanjem. Ona se odnosi na: ljubav, privrženost, prijateljstvo i pripadnost društvenoj grupi. Drugim riječima, želimo “pripadati” drugima i da oni nama pripadaju, kroz prijateljske i ljubavne veze koje kroz život gradimo. Kada je i ova potreba ispunjena, na red dolazi potreba za poštovanjem. Ona podrazumijeva potrebu za uticajem i ugledom, da drugi ljudi (i mi sami) prepoznaju naše kvalitete.
Ukoliko osnovne potrebe nisu zadovoljene, osoba nema motivaciju da pređe na slijedeću potrebu. Tek kada se sve ove potrebe zadovolje, slijedi potreba za samoostvarenjem (samoaktualizacijom), u kojoj osoba ostvaruje svoj puni potencijal. Maslow je smatrao da većina ljudi nikad ne dosegne vrh piramide. Puni potencijal ličnosti je individualan, što znači da varira od osobe do osobe. Za nekoga je to roditeljstvo, za nekoga uspješna karijera, za nekoga usavršavanje u sviranju nekog istrumenta… Ali je zajednička činjenica da je osoba ostvarila svoje pune potencijale u skladu sa njenom prirodom. Formulisao je i osobine samoaktueliziranih osoba, kako bi olakšao dalje eksperimentalno i kliničko ispitivanje ove teme. Česta je zabluda da su samoaktualizirani ljudi „genijalci“ i ljudi koji su postigli fantastične uspjehe u nekom polju. To nije tačno. Po teoriji samoaktualizacije, svaki čovjek je u stanju ostvariti svoj maksimalni potencijal ukoliko je dovoljno motivisan za ispunjenje te potrebe. Maslow je formulisao i tzv. „trenutke privremene samoaktualizacije ( „peak-experience“), koje opisuje kao trenutačno stanje sreće, savršenstva i ispunjenja, koje nije orijentirano na sebe. Smatrao je da se ovakva stanja mogu dostići u različitim aktivnostima (intimnim odnosima, roditeljskim iskustvima, sportskim i naučnim uspjesima i sl.), te da njihov intenzitet može varirati.
Prva četiri nivoa je Maslow nazvao potrebama deficita ili nedostatka: „D potrebe“, a najviši nivo su potrebe bića: „B potrebe“. Potrebe deficita nastaju zbog deprivacije, te motivišu ljude da ih ispune. Što su više uskraćivane, to je motivacija jača. Osoba koja je ekonomski nesigurna, gladna ili nema riješeno stambeno pitanje često neće mariti za ostvarivanje intimnosti ili prijateljstva sa drugim osobama, a da ne govorim o ostvarenju punog potencijala njene ličnosti. O tome je riječ u Maslowljevoj piramidi: Tek kada su nam osnovne potrebe zadovoljene, imamo mogućnost da se fokusiramo na ostale, bez kojih je život također moguć (ali s kojima je neupitno kvalitetniji). Maslow je kasnije modifikovao ovaj stav, te je rekao da prethodna potreba ne mora biti stopostotno zadovoljena da bi se prešlo na slijedeću. No, potreba mora biti većinski zadovoljena (toliko da osoba smatra da joj je to dovoljno), da bi se fokus premjestio na slijedeću nezadovoljenu potrebu.
Često se moji klijenti pitaju zbog čega su tek sada došli na ideju da rade na sebi i na svojim kapacitetima. Uvijek koristim ovu piramidu kao primjer koji plastično objašnjava zašto su tek sada „finije“ potrebe došle na red. Život je nepredvidljiv i većina zaista nije imala zadovoljene sve „D“ potrebe, te samim tim ni preduslov za ostvarenje punog kapaciteta svoje ličnosti. Različite životne situacije često dovedu do toga da se vraćamo nazad do bazičnih potreba. Dakle, ne penjemo se samo hijerarhijski po piramidi, već se, usljed okolnosti, i vraćamo. Čovjek koji je dosegao peti nivo piramide može pretrpjeti iznenadan gubitak bliskih ljudi, posla, novca, i samim time samoaktualizacija pada u drugi plan. Svaki čovjek, uvijek u životu, nastoji da prvo zadovolji svoje najvažnije potrebe. Kada im to pođe za rukom, ta potreba prestane biti motivator, te to preuzima slijedeća potreba. Maslowljeva teorija je doživjela mnoge kritike, najviše u nedostatku empirijskih istraživanja kojima bi se ispitivala samoaktualizacija. Pa ipak, jednostavno pojašnjen mehanizam djelovanja motivacije ličnosti je ostavio veliki pečat na psihologiju. Sjetite se ove teorije idući put kada biste željeli nekoga osuditi što nije motiviraniji za učenje i sl., i pokušajte razumjeti koje bi mogle biti bazičnije potrebe koje još uvijek nisu ispunjene.
