Psihologija je nauka koja je nažalost, često osporavana, unatoč tome da je većini zanimljiva. Problem nastaje onda kada se ona pojednostavi i svede na “analiziranje “ uz šolju kafe i partiju trača. Bez obzira na to koliko se danas o psihologiji govori, postoje neke nedoumice koje ćemo u slijedećim redovima objasniti.
Psiholog, psihijatar i psihoterapeut su različiti nazivi za istu profesiju.
Psihijatri su doktori koji rade u medicinskim ustanovama, prepisuju lijekove i uspostavljaju medicinske dijagnoze. Oni su najprije morali završiti medicinu, te su specijalizirali psihijatriju. Za razliku od psihijatara, psiholozi nisu ljekari. Psiholozi su završili psihologiju i često su zaposleni u medicinskim ustanovama u okviru stručnih timova, te u vrtićima, školama, psihološkim savjetovalištima, kompanijama, itd. Psiholozi ne postavljaju dijagnoze te, s obzirom na to da nisu doktori, nisu ovlašteni ni pripisivati lijekove. Psiholozi se bave testiranjem, sprovođenjem psiholoških tretmana i savjetovanjem.
Psihoterapeuti su, pored svog osnovnog obrazovanja (u nekim zemljama to mogu biti samo psihijatri ili psiholozi, dok je u nekim zemljama dozvoljeno i srodnim naukama npr, pedagozi, defektolozi i sl.) završili i neku od specijalističkih edukacija za neku vrstu psihoterapije (npr. Kognitivno-bihejvioralna, geštalt)…
Dakle, nisu svi psihoterapeuti psiholozi i psihijatri, niti su svi psiholozi psihijatri i psihoterapeuti, niti su svi psihijatri nužno i psiholozi i psihoterapeuti! Najbitnije je da shvatimo da ni prvi, ni drugi, ni treći nisu ljudi sa natprirodnim moćima, koji mogu čitati misli i učiniti da problemi magično nestanu. Oni u svom radu koriste provjerene tehnike i znanja putem kojih pomažu ljudima da prevaziđu svoje teškoće.
Ako idem na psihološko savjetovanje/ terapiju, znači da sam lud.
Da li vas grize savjest kada odete zubaru, ako imate karijes? Ili se, naprotiv, baš osjećate ponosno jer ste olakšali svoje bolove? Da li se stidite ako odete kardiologu ako danima osjećate da vam srce ubrzano lupa?
Ako su doktori opšte prakse i specijalisti „doktori za tijelo“- onda psihologe, psihoterapeute i psihijatre možemo smatrati „doktorima za dušu“. A kada imamo bolove, onda idemo doktoru. Nažalost, u našoj sredini je još uvijek zastupljeno mišljenje da je osoba koja potraži pomoć psihologa „luda“, „poremećena“, „otišla na živcima“….
To je mišljenje potpuno pogrešno. Prije svega, termini poput “lud” se u psihološkim rječnicima ne mogu naći. Ukoliko imate problema u nekom životnom segmentu, i utvrdite da je to zbog nekog problema psihološke prirode- potražiti stručnu pomoć je pravilan odabir načina za efektno rješavanje problema. Time pokazujete hrabrost, spremnost da prihvatite odgovornost za svoj život i svoje ponašanje, i shvatanje da ste za vlastiti život i dobrobit prvenstveno odgovorni vi.
Danas postoje i brojne edukacije o različitim životnim problemima, koje uopće nisu usmjerene na “kliničku” populaciju (ljude sa nekim problemom) već imaju za cilj da informišu i upute zainteresirane. Ovakve edukacije su jako popularne i posjećene.
Da li da se za pomoć obratim psihologu ili psihijatru?
Ukoliko primijetite da vam je potrebna psihološka pomoć, postavlja se logička nedoumica o tome da li da odete psihologu ili psihijatru. Dobra je vijest da stručnjaci najčešće surađuju-tako da nećete napraviti grešku koga god da odaberete. U velikom broju slučajeva, psihijatar će vas najprije uputiti kod psihologa, koji provodi svojevrsnu „trijažu“- procjenjuje da li je vaš problem bolje tretirati psihološkim metodama ili je u pitanju neki teži poremećaj koji bi bilo adekvatnije da tretira psihijatar.
“Pričajte mi o svom djetinjstvu”
Koliko ste puta čuli/pročitali ovu rečenicu, ili je u šali rekli svome prijatelju, imitirajući psihologe? Prava psihologija i ona koja se plasira putem serija i filmova su dva različita pojma. Postoji predrasuda da svaki terapijski proces počinje ovom rečenicom. Postoje određeni psihoterapijski pravci koji se koriste ovim pristupom (npr. Freudova psihoanaliza). Oni akcenat stavljaju na djetinjstvo i rana iskustva. No, postoje i pravci koji su čista suprotnost, i koji smatraju da je preveliko analiziranje prošlosti neproduktivno i otežava terapijski proces.
Mnoga istraživanja jesu dokazala da iskustva stečena u ranom djetinjstvu (npr. odnos između majke i djeteta) u velikoj mjeri utiču na oblikovanje ličnosti, ali postoje i istraživanja koja su potvrdila da se čovjek razvija kroz život, uči nove obrasce ponašanja i time modifikuje ponašanja koja je prethodno stekao.
Kako da znam tačne odgovore na psihološkim testiranjima?
Postoje različite skupine psiholoških testova. Najveću pažnju privlače testovi ličnosti, pa samim tim je i najveći strah kako će se ti testovi uraditi- da li će pokazati neku patologiju ili neku crtu ličnosti koju bi klijent želio da sakrije. Jedina je istina da tačnih i netačnih odgovora nema. Tačno je ono što se odnosi na klijenta, i najispravnije je iskreno odgovoriti na pitanja. Tako olakšavamo rad psihologu i omogućujemo mu da brže dođe do potrebnih informacija.
Nakon što smo naveli neke od zabluda o psihologiji, u nekom od narednih tekstova ćemo se pozabaviti tematikom najvećih zabluda u psihologiji. Ostanite uz nas!
