Ne postoji odnos u kojem se dvoje ljudi barem nekada nije mimoišlo u mišljenju ili se posvađalo. Uvriježeno je mišljenje da je skladan odnos onaj koji je naizgled bez trzavica, rasprava i razmjena mišljenja. Istina je, nažalost, često drugačija: Ispod takvog odnosa se nalaze dvoje ljudi koji se boje izreći svoje mišljenje i zauzeti stav jer se boje da će izgubiti partnera, da će izgubiti njegovo poštovanje ako mu se prikaže u „pravom“ svjetlu, i sl.
Nije problem kada se desi razmirica. Problem nastaje kada se ne zna stati, pa se dopusti da to poprimi velike razmjere. U svakom odnosu u kojem postoji puno neriješenih stvari, postoji opasnost da obična diskusija eskalira u ozbiljnu svađu. Postoje svađe nakon kojih osjećamo olakšanje jer smo ispoljili neku sakrivenu emociju ili riješili problem, te svađe nakon kojih se osjećamo devastirano, potišteno i uznemireno. Dakle- svi se ponekad svađaju. Pa ipak, neki ostaju skupa, dok se drugi rastaju. Šta ih razlikuje?
Prije svega, to kako se svađaju. Sama činjenica da ste se posvađali sa partnerom zaista nije alarmantna, već sam način svađanja može biti problematičan. Ako se umijete posvađati vezano za neku konkretnu temu i pritom ne „udarati nisko“ tokom svađe, onda ste na dobrom putu da usavršite „umjetnost svađanja“. Nisam je bez razloga tako nazvala. Smatram da je jako mali broj ljudi zaista sposoban da se kvalitetno i konstruktivno posvađa.
Svađe se razlikuju po svom intenzitetu i učestalosti. Neki se parovi svađaju povremeno, dok je drugima svađa najčešći vid komunikacije. Nekada su uzroci svađe jasni, a nekada su sakriveni.
Zbog svega toga, parovi moraju naučiti uspostaviti komunikaciju ondje gdje je nema, te usvojiti asertivno komuniciranje (bez bijesa i visokih tonova). Ožiljci koje ostavi fizičko nasilje su vidljivi, ali psihološke rane nastale tokom verbalnih uvreda u svađi nisu. No, to ne znači da nisu opasne po nečije mentalno zdravlje, samopoštovanje i sliku koju osoba gradi o sebi.
Svađa može biti konstruktivna i destruktivna. Kada je svađa konstruktivna, to omogućava da oba partnera izraze svoje emocije i da se pronađe kompromisno rješenje, na obostrano zadovoljstvo. No, destruktivna svađa ima za cilj da „uništi neprijatelja“, da povrijedimo partnera, te se uvijek vrti oko starih nesporazuma oko kojih se ne pronalazi kompromis.
Asertivna komunikacija je ključna, jer nam partner, bez obzira na to koliko se dobro poznajemo, nije u stanju čitati misli. Premda je ustaljeno mišljenje da „bi partner trebao da zna šta želimo, ukoliko nas poznaje“, ja ga smatram problematičnim i neproduktivnim.
Jako je bitno i osvijestiti šta je uzrok, a šta povod neke svađe. Ukoliko se zaista svađamo oko uzroka svađe, onda nema problema. No, ako se svađamo oko nečega, dok je pravi uzrok nešto drugo, možemo očekivati da se uskoro desi nova svađa (dok god se ne riješi uzrok svađe).
Analizirajmo slijedeći primjer:
Suprug X je temperamentan, brz na jeziku, ali kada se naljuti, stvari se moraju rješavati odmah, te diskusija traje onoliko dugo koliko on smatra da je potrebno da se svi segmenti svađe preispitaju. Supruga Y je također temperamentna i brza na jeziku, ali kada do svađe dođe, uvijek traži malo vremena da bi „ohladila glavu“ i trezveno pristupila diskusiji. Kako pronaći kompromis?
Isto kao što nije dobro izbjegavati svađu, nije dobro ni forsirati je. Ako jedan partner konstantno napušta prostoriju ne želeći da razgovara, to može ozbiljno ugroziti odnos među partnerima. Sa druge strane, nije rješenje ni forsirati i provocirati partnera dok „ne eksplodira“. U navedenom primjeru, uputno bi bilo dogovoriti neki plan koji će se prilikom svađe morati poštovati. Npr. time-out od 10 minuta i nakon toga razgovor od maksimalno pola sata. Tako se sprečava izoliranje jednog partnera, te monolog drugog, što vodi do beskonačne svađe.
Također je bitno je zadržati fokus. Zašto se svađate? Da biste riješili neki problem ili da biste se osjećali superiornije? Ko započinje svađu i kako se svađa završava? Da li riješite problem ili demostrativno zalupite vratima? Na kraju krajeva, da li vam je važnije da (uvijek) budete u pravu ili da budete zajedno i sretni?
Većina ljudi se agresivno svađa. Osjetivši da se napadnutom, osoba može u afektu reći stvari koje ne misli, koje pritom povređuju partnera. Takve su svađe jako opasne za partnerski odnos. Ukoliko nakon svađe sjednemo i analiziramo sami tok svađe, možemo puno toga naučiti. Nijedan odnos nije savršen. Svađamo se sa roditeljima, braćom, sestrama, prijateljima, te partneri nisu izuzetak. Kada nesvjesno vrijeđamo osjećanja naših najmilijih, trebamo se preispitati zašto to radimo. Ukoliko to radimo jer partnera ne volimo više, onda ga trebamo pustiti iz te veze. Ukoliko to radimo da se hranimo njegovom patnjom, to je onda emocionalno zlostavljanje. Tolerancija, strpljenje i poštovanje su ključ dobrih veza. I dobrih svađa, dodala bih.
