Samoispunjavajuće proročanstvo

Vjerovanja koja imamo o drugim ljudima veoma utiču na naše ponašanje. U skladu sa tim, naše ponašanje može biti usmjereno tako da ispunjava i opravdava naša vjerovanja koja imamo o drugim ljudima i situacijama. Kada se to dešava, riječ je o samoispunjavajućem proročanstvu.
Termin „samoispunjavajuće proročanstvo“ dolazi od američkog sociologa Robert K. Mertona, koji ga je prvi put spomenuo 1948. godine. Teoriju o samoispunjavajućem proročanstvu bazirao je na Tomasovoj teoremi, koja naglašava da kada čovjek svoju situaciju definiše kao realnu, ona će biti realna u svojim posljedicama. U knjizi Socijalna teorija i društvena struktura Robert Merton definiše samoispunjavajuće proročanstvo: “Samoispunjavajuće proročanstvo je, u početku, lažna definicija situacije koja evocira novo ponašanje, koje čini da se izvorno lažno poimanje“obistini”. Ova prividna valjanost samoispunjavajućeg proročanstva održava vladavinu greške, jer će prorok navesti stvarni tok događaja kao dokaz da je bio u pravu od samoga početka“.
Samoispunjavajuće proročanstvo se u literaturi može pronaći i pod nazivom “Pigmalionov efekt”. Prema grčkoj mitologiji, Pigmalion je bio kipar koji je napravio skulpturu prelijepe žene. Zaljubivši se u nju, počeo je da duboko vjeruje da je može oživjeti. Naposlijetku je to i uspio (uz pomoć boginje ljubavi, Afrodite).
Kako djeluje samoispunjavajuće proročanstvo? Kada jako vjerujemo da će se nešto desiti, iako to uopće nije tačno, počinjemo se nesvjesno ponašati u skladu sa našim vjerovanjima. Tada se, kroz strah i logičke zabune, dešava da se naše reakcije usklađuju sa samim vjerovanjem, dok se naposlijetku „proročanstvo“ ne ostvari, te mi kažemo ono čuveno: „Znao/la sam“!
Javlja se u slučaju kada ljudi:

imaju očekivanje o tome kakva je druga osoba;
očekivanje ima direktni uticaj na njihovo ponašanje prema toj osobi –
što izaziva da se ta osoba ponaša u skladu s početnim očekivanjima, dovodeći do toga da se ta očekivanja pokažu istinitima.
Važno je razumjeti da se to „proročanstvo“ ostvarilo zato što smo svojim ponašanjem doprinijeli da se ostvari, a ne zato što smo otpočetka imali pravo u vezi ishoda situacije. Mi u toj situaciji nismo predvidjeli ništa, osim što smo kreirali ponašanje i razmišljanje u vezi sa tom situacijom. Međutim, samoispunjavajuće proročanstvo može usmjeriti naš život i prema vrlo povoljnim ishodima, te nije nužno negativna pojava. Ako smo uvjereni u uspješnost nekog poslovnog projekta, ponašat ćemo se i razmišljati na način koji će zaista voditi ka željenim rezultatima. Samoispunjavajuće proročanstvo ima veliku ulogu u slučajevima loše međuljudske komunikacije, uspješnosti poslovnih poduhvata, anksioznosti, paničnih napada, itd. Bitno je osvijestiti koliko smo skloni samoispunjavajućim proročanstvima (a ne postoji čovjek koji je imun na njih), te time smanjiti mogućnost da se nepogodna samoispunjavajuća proročanstva obistine.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *