Bol je dio svakodnevnog života- ona nam zapravo govori kako je određenom dijelu našeg tijela potrebna posebna pažnja. Za neke boli rješenja su jednostavna, dok kod drugih pronalaženje uzroka često predstavlja dijagnostički i terapijski problem.
Bol je složen osjet koji nastaje zbog oštećenja u našem tijelu i naše psihičke reakcije na to oštećenje. Doživljavanje boli zavisi od osobina pojedinca: odgoju, okolini iz koje potiče, vjeri, socijalnom i ekonomskom statusu, kao i o trenutačnim okolnostima. Strah, tuga i samoća pojačavaju osjet boli, dok ga smirenost, ugodna okolina i suosjećanje umanjuju. Akutna bol nastaje iznenada i traje nekoliko sati ili dana. Često je dobro lokalizirana i opisuje se kao oštra, probadajuća bol. Liječenje akutne boli nije dugotrajno, a izliječenjem njenog uzroka nestaje i bol. To su na primjer glavobolja, zubobolja, bol nakon ozljeda, menstruacijska bol, bol kod raznih upala …Ako se ne počne liječiti na vrijeme, organizam će na slijedeći bolni podražaj reagirati jače i duže, a bol će se proširiti na okolinu koja nije oštećena, te postoje šanse da akutna bol pređe u hroničnu bol. Dostupne psihološke tehnike za upravljanje akutnom boli mogu biti općenito kategorizirane kao: prikupljanje informacija, opuštanje (relaksacija) i tehnike povezane sa opuštanjem, kao i kognitivne strategije. Neke su intervencije, poput prikupljanja informacija, osmišljene da bi se minimizirala bol tako što će se pacijent pripremiti za ono što ga čeka. Ostale tehnike poput relaksacije mogu također preduhitriti bol, ili je reducirati dok je pacijent osjeća.
Prikupljanje informacija
Tehnike prikupljanja informacija su bazirane na pretpostavci da će unaprijed obavljeno informisanje pacijenta o procedurama koje će biti provedeno spriječiti pojavljivanje netačnih očekivanja koja izazivaju anksioznost i vode povećavanju boli.
Tehnike prikupljanja tačnih informacija imaju za cilj da informišu pacijenta o senzacijama koje će iskusiti tokom bolnog podražaja. Ovakvim postupkom se spriječava javljanje netačnih očekivanja koje često za posljedicu imaju jaku anksioznost i strah. Da bi bila efikasna, metoda prikupljanja informacija mora bit bazirana na tačno određenu kliničku proceduru koja će biti obavljena na pacijentu.
Bol će se smanjiti ukoliko je pacijent obaviješten kada će se bol javiti, koliko dugo će trajati, koliko će biti jaka, te zašto nastaje. Ljudi bolje podnose bol kada znaju kada će se bol javiti, nego kada se bol pojavi iznenada. Ovaj postupak informisanja često koriste stomatolozi.
Relaksacija
Tehnike relaksacije mogu biti korištene da bi se reducirala preuranjena bol, koja nastaje prije samog podražaja prilikom kojeg se javlja bol.
Najefikasnije su kada je pacijent u stanju da ih praktikuje za vrijeme izloženosti bolnom podražaju. Opuštanje se često kombinuje sa nekim drugim postupcima suzbijanja boli, poput psihoterapije, hipnoze, biofeedback-a, a mogu se koristiti i postupci samog opuštanja (autogeni trening). Opuštanjem se pokušava postići potpuna tjelesna smirenost uz smanjivanje metabolizma, smanjenje arterijskog krvnog pritiska, smanjivanje disanja, frekvencije rada srca i sl. Postupcima opuštanja postižu se pozitivni rezultati kod glavobolja.
Duboko i sporo disanje je jedna od najjednostavnijih metoda relaksacije osmišljena da bi se umanjila napetost mišića i anksioznost. Recimo, pacijenti mogu dobiti uputu da udahnu tačno određeni broj puta u određenom vremenskom intervalu (npr. 6 puta u minuti). Sporija frenkvencija disanja se pokazala efikasnom u smanjenju anksioznosti. Također, radije se primjenjuje abdominalno nego disanje plućima, a sve u svrhu relaksacije. Disanje u kojem je pacijent fokusiran na sam proces disanja pacijenti lako savladavaju.
Progresivno opuštanje mišića se pokazalo kao korisna tehnika u reduciranju psihološke pobuđenosti i anksioznosti. Način na koji se ova tehnika provodi može objasniti neka osoba, ili se može snimiti na audio kasetu, a uključuje sistematično i uzastopno grčenje i opuštanje mišićnih grupa u tijelu.
Naprimjer, 3 sesije progresivnog opuštanja mišića koje traju približno 25 min, su se pokazale dovoljnima da bi pacijenti ovladali ovom tehnikom i primijenjivali je kako bi smanjili stres i anksioznost.
Hipnozu definišemo kao stanje promjene svijesti pri kojoj hipnotizirana osoba mijenja svijest o vanjskom svijetu i postaje sklona prihvatati sugestije koje daje druga osoba- hipnotizer. Bitno je naglasiti da se, unatoč pozitivnim učincima koje je pokazala, naučni značaj hipnoze često dovodi u pitanje.
Kognitivne strategije
Jedna od kognitivnih tehnika suočavanja sa akutnom boli je tehnika sugestije. Ova tehnika je osmišljena tako da se sugestijama poput “Samo se opustite, ovo neće dugo trajati i neće boljeti“, bol smanji ili uopće ne javi. 5 -15 % ljudi je izrazito sugestibilno. Oko 10 % ljudi je slabo sugestibilno. Među slabo sugestibilne ljude se ubrajaju ljudi koji su uplašeni od intimnih veza s drugima, nesigurni i preoprezni ljudi, nemaštoviti ljudi, ljudi skloniji intelektualizaciji i stalnom provjeravanju zbivanja oko sebe, te paranoični ljudi. Mnogi smatraju da je sugestija jače sredstvo protiv boli od mnogih analgetika. Jake sugestije mogu dovesti do potpunog uklanjanja boli.
Odvlačenje pažnje je još jedna slična kognitivna strategija. Tehnika ometanja može uključivati slušanje muzike, zatim prisustvo nekog predmeta koji vizuelno odvlači pažnju ili uključivanje neke druge aktivnosti poput igranja video igrica.
Također, aktivnosti ometanja koje zahtijevaju više pažnje, učinkovitije smanjuju bol nego aktivnosti koje zahtijevaju manje pažnje. Najjednostavnija ilustracija ovih postupaka je da se pri stomatološkim zahvatima misli na nešto ugodno. Pokazalo se kako su postupci odvlačenja pažnje vrlo uspješni u kliničkoj praksi. Bolesnici koji su uvježbani u postupcima odvlačenja pažnje izjavljuju da osjećaju značajno manju bol u odnosu na pacijente koji nisu u tome uvježbani. Uspješnost ovog postupka najviše zavisi od osobina ličnosti pacijenata, tj. od njihovih sklonosti i mogućnosti korištenja mašte kao sredstva za otklanjanje boli.
Jedan od ranijih programa baziranih na psihološkim intervencijama akutne boli je bila Lamaze tehnika za porođajnu bol. Kontrolisani eksperimenti upućuju na to da je ova tehnika efikasna u smanjenju boli povezane s porođajem, te da smanjuje upotrebu analgetika pri porođaju. Lamazeov postupak se provodi :
Detaljnim obavještavanjem trudnice o trudnoći i porođaju ;
Uvježbavanjem mišićne opuštenosti ;
Uvježbavanjem odvlačenja pažnje od bolnih podražaja i
Vježbama disanja.
Svaki od ovih ritmova disanja uvježbava se nekoliko sedmica prije porođaja. Zaokupljenost trudnice disanjem dovodi do inhibicije bolnih impulsa koji pristižu u mozak. Ti bolni impulsi se doživljavaju u slabijem intenzitetu jer je mozak zaokupljen drugim oblikom aktivnosti.
Unatoč svim pozitivnim učincima koje smo nabrojali, psihološke tehnike u tretmanu akutne boli nisu dovoljno zastupljene. Jedan od razloga za to je već spomenut- neblagovremeno otkrivanje izvora boli i rizik da akutna bol preraste u hroničnu. Zatim, korištenje psihološki baziranih intervencija u npr.postoperativnom periodu je skuplje (jer zahtijeva duže vremena da bi se postigao učinak, u odnosu na farmakoterapiju). Uz to, odsutnost psihijatrijskih dijagnoza kod opravdanosti psiholoških intervencija koja se tipično zahtijeva kod povrata novca osiguranja može biti praktična barijera kod postojanja psiholoških intervencija akutne boli vođenim psihološki obučenim osobljem. Kratke, ali jednostavne tehnike koje mogu biti implementirane kao automatske procedure (audio ili video kasete) ili u interakciji osoblja sa pacijentima (medicinske sestre) su najčešće klinički korištene. Tehnike odvlačenja pažnje također zahtijevaju mali napor prilikom implementacije i široko su korištene. Psihološka intervencija u liječenju boli treba postati dio jedinstvene medicinske službe. Neodgovarajuće liječena bol manifestira se brojnim negativnim reakcijama. To dalje dovodi do pogoršanja općeg stanja, lošijih rezultata liječenja i pogoršanja kvalitete života. Upravo zbog toga izuzetno je važno pravodobno i pravovaljano uklanjanje boli. Cilj rada s bolesnikom mora težiti poboljšanju kvalitete njegova života.
