Pojam prevare u vezi ili braku je kompleksan i zavisi od moralnih/ličnih vrijednosti osobe sa kojom razgovaram. Svako ima svoje viđenje prevare i šta ona jeste, a šta nije. Ja ću, za potrebe ovog teksta, prevarom smatrati postojanje paralelne veze ( ili jednokratne avanture) , dok je onaj /ona koji vara još uvijek u braku ili vezi sa partnerom kojem se obavezao na monogamiju, povjerenje i ljubav. Kada razgovaram sa klijenticama koje su starije od 40 godina, često čujem kako su odgajane da prevaru tretiraju kao nešto normalno, jer ne postoji muškarac koji je vjeran samo jednoj ženi. Bitno je da je nježan, dobar otac, da ne pije, ne kocka, ne tuče te, a to što će „švrljati“- Bože moj, niko nije savršen. Kada razgovaram sa mlađima ( tridesetak godina), čujem da se pod prevarom podrazumijeva i dopisivanje sa drugom osobom (dakle, bez fizičkog kontakta). Jednom riječju, prevara je svaki kontakt sa drugom osobom, za koji znamo da bi našeg partnera povrijedio i učinio da izgubi povjerenje u nas (emocionalna prevara).
Istraživanja pokazuju da je muškarcima puno lakše podnijeti da im partnerica mašta o nekome drugome, dok im je fizički vjerna, dok je ženama pomisao da njihov muškarac voli neku drugu užasavajuća.
Obično se psihologu javlja osoba koja je prevarena, usljed emocionalnog vrtloga u kojem se našla i nemogućnosti da racionalno donese odluku o tome da li da oprosti ili da ostavi partnera. No, dešava se da se javljaju i parovi koji žele da rade na rješenju svog problema, da se takvo nešto ne bi ponovo dogodilo, a i da ne bi završili u začaranom krugu optuživanja i prebacivanja krivice.
Osoba koju je prevarila voljena osoba (ovdje mislim prvenstveno na fizičku prevaru) se osjeća povrijeđeno, bijesno, očajno. Najprije se dešava šok, poricanje, zatim slijedi faza ljutnje, i na kraju faza potpunog razočarenja, prihvatanja istine i gubitka povjerenja u partnera. Ne možemo sa sigurnošću reći da li većina prevarenih ljudi oprašta prevaru ili ostavlja partnera. To je individualno. Da li će osoba odlučiti preći preko prevare zavisi od mnogo faktora, ponajviše od toga da li je prevara bila nešto što se desilo jednom usljed nekih teških okolnosti (svađanje s partnerom, emocionalno udaljavanje, problem, zanemarivanje) ili je riječ o paralelnoj vezi; da li postoji iskreno kajanje i motivacija da se riješi problem, spremnost na promjenu, “okajanje grijeha”, i sl. Jedan tip ljudi vara jer su emocionalno nespremni na vezivanje, dok drugi varaju jer su hronično nezadovoljni u svojim vezama. Naravno da je iskreniji put raskinuti prethodno vezu ukoliko njome nismo zadovoljni, nego povrijeđivati nekoga ko to nije zaslužio.
Prevara, bilo emocionalna ili fizička, predstavlja rušenje veze do temelja. Partneri su kroz vrijeme gradili svoj odnos kroz ljubav i povjerenje, a to se prevarom gubi. Rušenje povjerenja predstavlja težak gubitak od kojeg se mnoge veze nikada ne oporave. Partner koji je varao mora ponovo steći povjerenje onog drugoga, a to je nekada Sizifov posao.
Sa druge strane, kada mu se prevara”oprosti” , onaj ko je pogriješio očekuje da se to više nikada ne spominje. I ako ne posjete stručnu osobu, žena/muškarac koji je oprostio prevaru se zatvara sa svojim emocijama, koje ne može podijeliti ni sa kim. Problem je u tome što je oprost najčešće figurativan, iz straha da se ne izgubi partner ili veza, brak-stabilnost koja se gradila. Da zaista dođe do oprosta treba vremena i rada na sebi i na vezi.
Nekada varaju i osobe kojima to nije “ u krvi”. Zašto se to dešava? Uglavnom zbog hroničnog nezadovoljstva i usamljenosti u vezi. Patološki nevjernim ljudima se u ovom tekstu neću baviti, ponajviše zbog toga što u podlozi takvog ponašanja leži nesposobnost vezivanja za jednu osobu
(koja se najčešće treba terapijski tretirati).
Zaljubljenost traje svega tri godine, pokazuju istraživanja. Nakon toga se partner sagleda bez ružičastih naočala, i počinjemo ga prihvatati takvog kakav je (ili ne). Stabilnost odnosa donosi i rutinu (no, ne nužno i monotoniju). Nakon godina provedenih sa jednom osobom, lako je pomisliti da je uzbuđenje i polet zbog upoznavanja nekoga novog “čarobni znak” da je baš ta osoba prava za nas. Kako vrijeme sa partnerom prolazi, nagomilavaju se neriješeni konflikti, svakodnevnica uzima danak, dolazi do udaljavanja, neprovođenja vremena skupa, što u konačnici dovede do toga da partneri pokušavaju bliskost i osjećaj pripadnosti steći sa nekim novim. Stres i mnoštvo obaveza doprinose problemima u vezi i mogu ih dodatno pogoršati.
No, ljudi varaju i zbog drugih razloga. Ukoliko je partner posesivan i kontrolirajući, prevara donosi olakšanje (bijeg od situacije). Nekada je varanje osveta partneru koji je prvi prevario.
Ukoliko ste doživjeli prevaru, sigurno se sjećate dijapazona emocija koji ste pritom osjećali. Razočaranost, nevjericu, bijes, mržnju… prihvatanje, i naposlijetku, osvještavanje ljubavi koju još uvijek imate za partnera/partnericu. Povrijeđena osoba traži odgovore, koje nema mogućnost uvijek dobiti.Okrivljava sebe, nekad do te mjere da se spriječava nastaviti sa životom.
Ukoliko ste, pak, prevarili, sjetit ćete se i emocija koje su pratile taj čin. Iako ste u momentu kada ste povrijedili partnera bili sretni/uzbuđeni, kasnije ste ostali sa grižnjom savjesti, krivicom, nevjericom, nerazumijevanjem zbog čega ste to sebi dopustili, tugom i osjećajem manje vrijednosti u odnosu na partnera.
U praksi se susrećem sa raznim slučajevima: od žena koje su naizgled oprostile muževima prevaru, ali su ih godinama kasnije kažnjavale, tražeći da bespogovorno rade sve što one traže kako bi “okajale” grijeh; Muževa koji su oprostili ženama jer nisu željeli dijeliti imovinu; Partnera koji su odlučili ostati skupa zbog djece, premda tolerišu vanbračne izlete, saglasni da među njima više nema ljubavi; Žena/muškaraca koji nisu oprostili prevaru jer njihov ego to nije prihvatao, premda su partnera/partnericu i dalje izuzetno voljeli; itd.
Ja čvrsto vjerujem da nema nerješivog problema između dvoje ljudi, onda kada postoji obostrana motivacija da se on riješi (pa ni u slučaju prevare). Neko će to shvatiti kao signal da je zapostavio partnera, koji je potom ( na pogrešan način) odlučio skrenuti pažnju na sebe. Neko kao drugu šansu svome braku/vezi. A neko kao znak da je vrijeme da ide dalje i da prekine tu vezu ili brak. Kakva god bila odluka koju ćete donijeti ukoliko se nađete u toj situaciji, želim vam samo da bude dobro promišljena.
Ukoliko odlučite dati drugu šansu, bitno je da (oboje) budete strpljivi i spremni na emocionalni „roller coaster“. Da imate strpljenja za bujicu emocija koja će se javiti u partneru. Da budete spremni na rad, razgovor o tome šta se desilo, analizu razloga zašto se desilo… Trebat će vremena da se opet izgradi povjerenje i temelji veze koji su se narušili.
