Opsesivne misli
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u neurotske, anksiozne poremećaje. Manifestuje se kroz konstantan osjećaj tjeskobe i strepnje i intenzivnog, iracionalnog straha. Opsesivno- kompulzivni poremećaj karakterišu ponavljajuće misli i predodžbe (opsesije), koje izazivaju intenzivan osjećaj neugode i anksioznosti. Treba napraviti razliku između zabrinutosti i pedantnosti, naspram OKP-a. Opsesivne misli izazivaju veliki strah i anksioznost upravo jer se najčešće odnose na ugrožavanje vlastitog ili života drugih ljudi, te gubitka kontrole nad sobom. Ovakve se misli nastoje izbjeći, umanjiti ili neutralisati kompulzivnim radnjama koje donose trenutno olakšanje i smanjuju nivo stresa (brojanje, pjevanje, ritualno ponavljanje). Osoba se nakon toga privremeno rasterećuje, ali se opsesivne misli ponovo vraćaju i cijeli proces kreće ispočetka. Zbog toga se i zove opsesivno- kompulsivni poremećaj, jer se najčešće opsesivne misli i kompulzivno ponašanje javljaju zajedno, dok se u manjem broju slučajeva javljaju samo opsesivne misli bez kompulzija. Tačni uzroci nastanka OKP-a nisu do kraja istraženi. Potvrđeno je da se najčešće javljaju nakon intenzivnih, dugotrajnih i ponavljajućih stresnih situacija ili traumatskih događaja. Također, u situacijama kada je nivo stresa visok, simptomi OKP-a su uvijek više izraženi. Dakle, osoba ima neku opsesiju, koju kompulzivnim radnjama pokušava da “umiri”.
Opsesije i opsesivne misli se mogu, ali ne moraju, nužno razviti u opsesivno-kompulsivni poremećaj. Osoba opsesivne misli doživljava jako uznemiravajućima, ali ih prepoznaje kao svoje (a ne nametnute izvana). U zavisnosti od same jačine simptoma, osoba razvija kompulzivne radnje koje joj ometaju funkcionisanje u drugim životnim segmentima (posao, porodica, interpersonalni odnosi). Opsesivne misli su u pravilu jako uznemirujuće jer su u suprotnosti sa uvjerenjima, željama i vrijednostima osobe kod koje se javljaju. Tada se javlja grižnja savjesti zašto je osoba uopće to i pomislila (Npr. “ Ja sam užasan/na, kako mi je to uopće palo na um”? i sl.). Opsesivnim mislima se „drži“ u stanju straha. Sadržaj opsesija veoma je raznolik, a često i povezan sa aktuelnim temama u životu osobe.
Bitno je razumjeti da su opsesivne misli način na koji naš um pokušava da smanji nivo stresa koji osjeća, i da osoba koju muče opsesivne misli nije svjesna da su joj te misli nametnute, već smatra da su one dio nje, njene ličnosti. Dakle, opsesivne misli su u pravilu jako uznemirujuće, zastrašujuće i često društveno potpuno neprihvatljive (ideje ubistva, zločina, incesta). Nadalje, često je prisutna ideja da će se nama bliskoj osobi desiti nešto strašno, što mi moramo pod svaku cijenu spriječiti. Česte su i opsesije religioznog, agresivnog i seksualnog sadržaja. Ovakve ideje intenzivno i konstantno uznemiruju osobu kod koje se javljaju, te ih se ona konstantno pokušava riješiti, eliminisati ih i uspostaviti kontrolu nad njima. Ipak, osjećaj straha ostaje. Najčešće se priklanjaju kompulzivnim radnjama koje, kako smo rekli, donose samo trenutno olakšanje ali ne i rješenje problema.
Da bi se sa opsesivnim mislima suočilo na pravi način, potrebno ih je prihvatiti kao simptome nekog problema sa kojim se suočavamo, a ne kao činjenice, opis našeg karaktera i ličnosti, te naučiti da se na adekvatan način od njih distanciramo. Greška je pokušavati da ih prisilno zaboravimo. Zamislite da Vam ja uporno ponavljam da zaboravite broj 10. Kolika je vjerovatnoća da ćete i dalje razmišljati upravo o broju 10? Velika!
Najefikasniji tretman liječenja OKP-a kombinuje farmakološki pristup i psihoterapiju. U zavisnosti od samog slučaja, nekada je dovoljna sama psihoterapija za rješenje problema. Zbog toga se preporučuje da, ukoliko prepoznate da imate problem sa opsesivnim mislima, obavezno potražite pomoć stručnjaka koji će Vam pomoći da se sa njima suočite na adekvatan način.
