… i zašto ih ne donosimo?
Svi imaju racionalne želje koje bi bilo moguće ostvariti samo ukoliko bismo se zaista potrudili. Ne govorim o iracionalnim željama koje su specifične za djecu. Govorim o onim „pravim“, mogućim, bezopasnim, o kojima razmišljate kada ste sami, o kojima potajno sanjate. Uvijek kada imam situaciju da klijent priželjkuje nešto, ali smatra da je previše star, mlad, da je zakasnio, da nema više vremena…, potrudim se ukazati koliko je to stvar lične perspektive. Svaka se želja može modificirati i prilagoditi životnim okolnostima. Zvuči kao kliše, ali zaista nikada nećete biti mlađi i sposobniji nego što ste sada. Odgađanje je prečesto zavaravanje. Jedno je postavljanje realnog cilja i privremeno odgađanje nečega, dok se ne steknu uslovi da se to ispuni (npr. da se preselite u drugu državu trebate najprije naučiti jezik, pronaći posao i stan, srediti dokumente, itd., i racionalno je poduzimati postepene korake kako bi se ostvario konačni cilj). U spomenutom primjeru, konstantna priča o preseljenju koje će se nekada dogoditi, a da se pritom ne poduzima ništa po tom pitanju, je zavaravanje samih sebe.
Najčešći razlog zašto se ne odlučujemo na promjenu je strah. Strah je složena emocija. U ovom slučaju, on nas paralizira i onemogućava da sagledamo stvari jasno. I kamen koji nosimo dugo u džepu nam nedostaje jednom kada ga odbacimo- premda nam je smetao dok je bio tu. Tako je i sa životno bitnim odlukama, kao i lošim navikama. Strah od promjene je jači i teži od same promjene. Svakodnevnica može biti naporna, ali je dobro poznata. Nema tu nekih velikih iznenađenja, i to većini odgovara. Ukoliko se upustimo u nešto novo, rizikujemo mnogo toga. Rizikujemo da nam bude gore nego što nam je sada. Zato mnogi radije ostaju u zoni komfora, premda bi željeli isprobati nešto novo. Onda nastupa „pravdanje“ zašto smo ispravno odlučili (prisjetite se obrambenih mehanizama).
Svaka promjena zahtjeva dobro promišljene postupke i adekvatan plan. Treba procijeniti rizike, dobitke i jednostavno ih staviti na vagu. Strah je ubio više dobrih ideja nego bilo koji neuspjeh koji se mogao desiti. Odgađanje je ozbiljna boljka, i oni koje od nje „boluju“ trebaju da se time pozabave. Priznat ćete da ste mnogo puta bili uvjereni da će nešto proći loše, a ispalo je suprotno. Veoma često se ljudi preopterete obavezama, pa nemaju energije ni za stvari u kojima uživaju.
Kada odlučite da realizirate neki cilj, ponovo dolazi do teškoće. Nakon početnog adrenalina, sve se češće pronalaze izgovori da se odustane. Javlja se samokritičnost ( „Znao sam da ja nisam za ovo“, „Ne mogu ja ovo“, „Ne ide mi“…), koja ubija elan i energiju za rad. Ispravan način za suočavanje sa strahom i demotivacijom je da osvijestimo emocije koje se nalaze u podlozi. Problem se ne rješava odgađanjem ili izbjegavanjem, već suočavanjem i prihvatanjem.
Šta još uvijek čekate? „Ukoliko ti se ne sviđa gdje se nalaziš, pomjeri se…Nisi drvo“!
