Obrambeni mehanizmi

Obrambeni mehanizmi su nesvjesne reakcije na frustraciju i služe da nas zaštite od negativnih emocija i tenzije. Obrambenih mehanizama ima mnogo. U nastavku ću pisati o najpoznatijim obrambenim mehanizmima. Sigurna sam da će svi čitaoci pronaći makar jednu situaciju u kojoj su koristili neke od navedenih mehanizama.

Potiskivanje (represija)

Nekada su događaji i iskustva previše bolni ili neugodni, te se sa njima ne možemo nositi. Tada nam je lakše gurnuti ih “pod tepih”, tačnije, u podsvijest. Na ovaj se način štitimo od njih. Iako ih se svjesno ne sjećamo, oni su i dalje prisutni. Potiskivanje je korisno samo privremeno, kada na neke događaje više nemamo uticaja. Ipak, naročito kada su prisutne neke psihološke smetnje, ova se sjećanja i emocije moraju osvijestiti i preraditi, jer će u suprotnom i dalje djelovati na nas.
Racionalizacija
Kao sto joj i samo ime govori- racionaliziramo, tj. na razuman način objašnjavamo ili opravdavamo novonastali problem ili okolnost (uspjeh ili neuspjeh).
Racionalizacija se javlja u vidu dva oblika:

„Kiselo grožđe“ predstavlja pokušaj da se umanji značaj nekog nepostignutog uspjeha i pred drugima ( a najviše pred sobom), opravda taj neuspjeh. Npr.,osoba X je jako željela upisati neku školu ( ta je želja kao „slatko grožđe“) i u tome nije uspjela . Umjesto da prizna da možda nije ispunila kriterije za upis, premda je jako željela upisati tu školu, počinje da govori ružno o toj školi i programu, objašnjavajući sebi da je to svakako ispod njenog nivoa i da ne bi tu mogla dobiti kvalitetno znanje. Tako je grožđe „kiselo“ i neuspjeh lakše prihvatljiv („Ako ja to ne mogu imati, sigurno i ne valja“).
“Slatki limun” predstavlja preuveličavanje nekog malog uspjeha. Prvobitni neuspjeh biva zamijenjen nekim drugim ciljem koji je manje zahtjevan ( i lakše ostvarljiv), te se predstavlja kao veličanstven. U gornjem primjeru, osoba X je mogla upisati neku drugu školu za koju i nije imala interesa ili se zaposliti (ne baš poželjna situacija, koja je „kisela kao limun“). Iako nije sasvim zadovoljna takvim izborom, u razgovoru sa drugima ( i sa samom sobom), taj uspjeh veliča i predstavlja kao nešto čemu je oduvijek težila i što je odlično za nju. Tako je „limun“ slađi i lakše ga je prihvatiti („Možda i nisam baš ovo željela, ali sam to dobila, pa mora biti dobro).
Sa jedne strane je racionalizacija dobra jer pomaže osobi da brže „preboli“ neko neugodno iskustvo i umiruje ego, ali sa druge strane spriječava da „odbolujemo“ taj neuspjeh, što je nužan korak kako bi se krenulo dalje.
Pomjerena agresija

Često smo u svakodnevnom životu u situaciji da smo ljuti na nekoga ko je u nekom pogledu u boljoj poziciji od nas (npr. šef, autoritet, roditelji, dijete, neko do koga nam je jako stalo). Iz straha da tu osobu ne povrijedimo, ili da ne osjetimo neke druge posljedice (kao u slučaju šefa), ponekad se nesvjesno pribjegava pomjerenoj agresiji.
To praktično znači da ćemo svoju ljutnju “iskaliti” na nekome drugome ko u tom momentu nije uopće kriv. Npr. naljutio Vas je šef, ali se Vi iskaljujete na svom djetetu; Naljutilo Vas je dijete ali se Vi svađate sa partnerom, i sl.
Ovaj obrambeni mehanizam je jedan od najštetnijih obrambenih mehanizama. Jednako kao iskaljivanje bijesa, donosi trenutno olakšanje i smanjenje napetosti, ali dugoročno donosi još više problema (da ne napominjem koliko povrijeđuje druge, koji pritom nisu ništa skrivili). Tako se ostaje u začaranom krugu, bez konkretne promjene. Kada osvijestimo neprihvatljivo ponašanje i razvijemo strategije suočavanja sa problemima, onda ćemo puno rjeđe koristiti pomjerenu agresiju.
Projekcija

Projekcija je opasan obrambeni mehanizam zato što dugoročno nanosi štetu onome kome pripada. Sjetimo se osobe X iz primjera racionalizacije. Osoba X ima prijateljicu Y koja je uspjela upisati školu koju su obje željele, i uspješno je završava. Osoba X ima podijeljene emocije vezano za osobu Y: Premda joj je prijateljica, osoba X osjeća zavist, smeta joj uspjeh osobe Y, i onda, umjesto da osviještava te emocije i radi na onome što je do njih dovelo, ona ih projektuje na osobu Y. Počinje da govori o njoj kao o zavidnoj, da joj smeta sve što je osoba X postigla,itd. Dakle, kada projektujemo vlastita negativna osjećanja na drugu osobu, govorimo o projekciji kao obrambenom mehanizmu.

Reaktivna formacija (formirana reakcija)

Kada osoba neku nesvjesnu želju ili impuls konvertuje u njihovu suprotnost, govorimo o reaktivnoj formaciji. Npr. osoba X je upravo čula da je osoba Y postigla veliki uspjeh zbog kojeg joj intimno nije drago. Umjesto da otvoreno iskaže svoje emocije, ona se ponaša potpuno suprotno: Sa širokim osmijehom i prenaglašenom srećom joj čestita, oduševljena je njenim uspjehom, i sl.
Sublimacija
Sublimacija je preusmjeravanje (preoblikovanje) neprihvatljivih nagona, emocija i misli u društveno prihvatljive. Npr. umjesto da se osoba iskali na svom partneru nakon napornog dana na poslu, ona odabire da trči ili odradi fizički trening. Tj. inicijalni neprihvatljivi nagon se preusmjerava (kanalizira) u nešto konstruktivno. To olakšava osobi da kanališe energiju na kvalitetan način, umjesto što bi je iskoristila za nešto što bi joj dugoročno donijelo još više napetosti. Sublimacija je karakteristična za zrele osobe.
Kompenzacija
Kompenzacija utiče na bolju sliku o sebi. Npr. Osoba X kaže:„ Možda nisam uspjela upisati tu školu, ali sam odlična u matematici“. Dakle, neuspjeh osobe u jednom polju se kompenzira (nadoknađuje) naglašavanjem njenih kvaliteta i sposobnosti. Pozitivna strana kompenzacije je i to što nam pomaže da osvijestimo segmente u kojima nismo „najjači“, i da se zato usavršimo u nekim drugim oblastima.
Mehanizmi odbrane nisu negativni. Njihov je zadatak i namjena jasna: da nas zaštite od negativnih osjećaja. Sa njima se svakodnevno susrećemo i prepoznajemo ih u vlastitom ponašanju . Zrela osoba zna da obambeni mehanizmi nisu uvijek primijenjivi i da ne trebaju biti dugoročno rješenje. Naravno da ih ne možemo isključiti i nikad ne koristiti. Ipak, kada primijetimo negativna ponašanja, trebamo raditi na tome i osvijetiti zašto se dešavaju. Kada prepoznamo obrazac nekog ponašanja, lakše nam je pristupiti njegovom rješavanju.

Ostavite komentar