U svakodnevnom životu smo često prinuđeni biti u interakciji sa osobama koje nas opterećuju. Sa njima radimo, družimo se ili su članovi porodica. Takve osobe crpe našu energiju, ostavljajući nas praznima. Možemo se osjetiti beznadežno, bespomoćno, ukratko- promašeno. Jedan tip opterećujućih, toksičnih osoba su osobe nezadovoljne svojim životom, koje su često zavidne, pasivno-agresivne i u suštini, nesretne. One nikada nisu sretne zbog vašeg uspjeha ili radosti. U svemu vide lošiju stranu i izruguju se onima koji žive drugačijim životom od njih. Svako neslaganje sa njihovim mišljenjem je popraćeno zajedljivim komentarima i ubjeđivanjem da su oni u pravu. Ma šta vi rekli ili uradili, ne može biti ispravno, jer je drugačije od njihovih mišljenja i osjećaja. Drugi tip “toksičnih” osoba su oni koji su hronično nezadovoljni. Njima je za sve neko drugi kriv, nemaju inicijativu za promjene. Kada se potrudite i ponudite im prijateljski da im pomognete, dajete im ideje kako da se pokrenu, oni to odbijaju. Jer njima zapravo ne treba pomoć, već slaganje s njihovim mišljenjem i odobravanje njihove naizgled nerješive životne situacije.
Naravno, ne možemo generalizirati i ovakve podjele uzeti bukvalno. Nekad “toksična” osoba može imati karakteristike svih ovih tipova. Ispravno bi bilo reći jedino- osoba je toksična po vas ako ste nakon druženja s njom povrijeđeni, iscrpljeni, demotivisani da uradite nešto u svome životu. Kako sam već rekla- ako prepoznate da ste u nekom takvom odnosu, odmah krenite raditi na rješenju svog problema. Jer dugotrajan odnos sa toksičnom osobom dovodi do dvije solucije: ili ćete i Vi postati toksični, ili ćete ozbiljno ugroziti svoje mentalno zdravlje.
Često smo svjedoci da ljudi, premda nisu zadovoljni odnosima sa ljudima koji ih opterećuju, ostaju u takvim odnosima, čak i na svoju štetu. Razlozi su mnogobrojni, iako se ne čine validnima. Nekada su za te osobe krvno vezani (članovi porodice), pa se iz osjećaja stida i pripadnosti ostaje u tom odnosu. Zatim, u ime „starih vremena“ i lijepih uspomena, te straha od samoće i gubitka svega što je ta osoba predstavljala u nečijem životu.
Najkvalitetnije rješenje bilo kakvog problema je otvoren, iskren razgovor. Princip svake komunikacije je asertivna komunikacija (govorila sam više o tome u videu o komunikaciji) koja obiluje „JA“ porukama, a ne „TI“ porukama. Ponovimo ukratko:
Zamislimo situaciju u kojoj je osoba kojoj ste beskrajno vjerovali izdala Vaše povjerenje. Iako ne želite da budete uljudni i prijatni, pouzdan način da se druga osoba ogradi i odluči da Vas ne sasluša je da je „napadnete“ sa mnoštvom „ti“ poruka. Dakle, umjesto: „ Ti si me izdao/la! Kako si mogla/mogao? Ti si loš prijatelj/prijateljica!“, i tome slično, pokušati slijedeće:
„ Ja se osjećam povrijeđeno i loše zbog onoga što si uradio/la“.
„ Ja bih voljela da znam da ti je iskreno žao zbog toga što se desilo“.
„ Ja bih željela da se potrudiš da ponovo stekneš moje povjerenje“.
Nakon što ste osobi koja se ponašala neadekvatno kulturno saopštili u čemu je problem, možete ga aktivno rješavati. Ukoliko mu/joj je stalo, onda će se potruditi i zajednički ćete doći do rješenja. Najčešće te osobe nisu ni svjesne kakav poguban učinak je po Vas imalo njihovo ponašanje. U takvom slučaju, otvara se prostor za kvalitetnu komunikaciju i poboljšanje međusobnih odnosa. No, nekada se stvari riješe i drugačije. Bez obzira koliko bili asertivni, nekada ljudi jednostavno odaberu da Vas ne ispoštuju. Da li je to primjereno? Pa, nije. Ali kao što uvijek naglašavam: Svi ljudi imaju izbore. I svaki dan, svakim svojim postupkom, čine izbore. Uvijek, uvijek postoji izbor.
Ukoliko je osoba neko koga ne možete izbjegnuti (član primarne porodice, dio kolektiva u kojem radite), vjerovatno ćete limitirati vrijeme koje provodite s tom osobom. Time direktno ograničavate mogućnosti da se dalje iscpljujete druženjem sa njom, a ipak je ne isključujete iz svog života. Ovo su konstruktivni načini suočavanja sa problemom. Posljednja solucija nije baš konstruktivna, ali nije ni sasvim destruktivna. Riječ je o potpunom prekidu odnosa sa „toksičnom osobom“.
Koji ćete od ovih načina suočavanja primijeniti zavisi od toga koliko ste vremena, ljubavi i truda uložili u taj odnos. Da li osobe koje su „toksične“ znaju za to? Općenitog odgovora nema. Nekada je to ponašanje direktna posljedica nekog psihološkog poremećaja, nekada crta ličnosti, a nekada jednostavno želje da se drugoj osobi naudi. Sjećate se izbora koje sam spomenula ranije u tekstu? Imate izbor da promijenitite kvalitetu svog života.
