Mislim da je svima poznat osjećaj grča u stomaku i bolne neizvjesnosti koja nastupi raskidom. Ne znamo gdje je voljena osoba, šta radi, te nam se čini da bismo dali sve samo da ga/je opet vidimo i porazgovaramo. Preispitujemo se, priznajemo da ima i naše krivice, žalimo za prošlošću. Svakodnevno se prisjećamo lijepih trenutaka, a one manje lijepe ignorišemo.
U pravilu, ti manje lijepi trenuci su upravo razlog što ste i prekinuli vezu. No, prošle veze se idealiziraju i čine se mnogo ljepšima kada se završe.
Normalna je potreba da se održi kontakt sa bivšim partnerom/partnericom. Ukoliko nekoga volimo i značio/la nam je, naravno da je još uvijek želimo u životu. No, to je ujedno i najveća zabluda. Ne možete ostati prijatelji nakon veze ukoliko još uvijek gajite neke emocije prema partneru! Jedno je odlučiti pristati na tu ulogu samo da ne biste potpuno izgubili pristup toj osobi, ili biti u korektnim odnosima u slučajevima razvoda pa npr. zbog djece.
I to je zamka. Prekid veze rijetko nastupa obostranom odlukom. Najčešće jedna strana donese odluku, koju druga strana treba da prihvati, iako to ne bi željela. Ukoliko ne prekinete svaki kontakt sa bivšim/bivšom, sebi otežavate proces oporavka od te veze. Što vam je više stalo, to je nužnije da se taj kontakt prekine. Naravno, razlozi raskida variraju od veze do veze, ali je za oporavak ključno da nemate konstantno podsjećanje na ono od čega pokušavate da se oporavite. Ukoliko ste od nečega ovisni, jedini način da se izliječite je da od toga apstinirate i radite na poboljšanju svoje situacije. Isto je i sa emocionalnom zavisnošću. A nakon veze u kojoj ste bezrezervno voljeli, trebate vremena da se od te osobe odviknete i da preuzmete kontrolu nad svojim emocijama.
Sve dok ste u kontaktu (provjeravate društvene mreže, pozivate ga/je, raspitujete se kod prijatelja), vi i dalje stalno razmišljate o toj osobi i ne možete nastaviti dalje.
Prijatelji možete postati samo onda kad među vama nema neriješenih stvari niti zaostalih emocija iz veze. Kada ste potpuno sigurni da ste tu osobu preboljeli, pa možete biti sretni što je on/ona sretan/na u novoj vezi.
Raskid emocionalno značajne veze je jako sličan oporavku od gubitka. Tačnije, lakše podnosimo činjenicu da nam je neka viša sila oduzela voljenu osobu, nego činjenicu da je ta osoba svjesno odlučila da nas iz svog života udalji. Ovaj period karakterišu jako uzburkane emocije: Plakat ćete, tugovati, biti ljuti, uplašeni. Zatim ćete osjećati olakšanje, biti sretni zbog novih mogućnosti. Onda ćete se, na kraju, pomiriti sa činjenicom da više niste skupa. Ove faze ne idu nužno jedna za drugom i moguće je da se nekoliko puta ponove tokom samog procesa oporavka od raskida. No, ako osoba predugo ostaje u nekoj od ovih faza, onda je vrijeme da se potraži stručna pomoć.
Nemamo svi iste mehanizme suočavanja. Ukoliko ste prije veze imali ispunjen život, imate izgrađenu socijalnu mrežu i niste pravili velike i značajne promjene tokom veze, imate više šanse da se od veze brže oporavite. No, ukoliko ste zbog veze smanjili svoj krug prijatelja, napustili svoje interese ili posao, imat ćete više posla za rad na sebi i više vremena za razmišljanje o bivšoj vezi.
Raskid veze je i jedinstvena prilika da radite na sebi. Upišite kurs koji ste oduvijek željeli, posvetite se sportu, gledajte omiljene serije, družite se sa ljudima koje ste zapostavili. I ne radite to da biste našli novog partnera. Radite to zbog jedine osobe sa kojom ste uvijek- zbog sebe samih. Vrijeme između dvije veze je idealno vrijeme za rad na sebi,upoznavanju sebe, građenju i poboljšavanju samopouzdanja, usvajanje novih znanja itd.
Najčešća greška koju ljudi nakon raskida prave je pokušaj da staru vezu što prije zamijene novom. Ukoliko je u pitanju bila ozbiljna i emocionalno značajna veza, time ćete usporiti oporavak od nje. Možda ćete uspjeti da nakratko skrenete misli od prošle veze, ali prisjetimo se teksta o emocionalnom prtljagu koji nosimo sa sobom u novu vezu. Ljudi koji imaju ovakav obrazac ponašanja obično imaju neku disfunkcionalnu ideju koja se nalazi u osnovi tog ponašanja. Ako ne možete biti sami, trebali biste to naučiti.
Svaka veza zahtijeva veliki dio našeg vremena, truda i emocionalnog zalaganja. Samo ako vam je lijepo i kada ste sami, možete biti sretni sa drugom osobom. Druga osoba ne može biti zamjena za sve ono što u životu želite. Kako možete od nekoga tražiti da vas usreći, a vi sami ne znate šta vas to usrećuje? Da vas poznaje, a da vi sami sebe ne poznajete?
