Depresija je normalna reakcija na gubitak voljene osobe, samopouzdanja, materijalnih vrijednosti ili zdravlja i svako od nas ju je iskusio. Raspoloženje je dugotrajno i dosta predvidljivo emocionalno stanje i normalno ga osoba može kontrolisati. No, postoje ljudi koji su izrazito skloni depresiji- oni ponovljeno zapadaju u stanja depresije (često bez vidljivog razloga) i njihova depresija može biti toliko jaka da nisu u stanju da udovolje osnovnim zahtjevima svakodnevnog života. Tada govorimo o kliničkoj depresiji. Smatra da depresija nastaje zbog narušene ravnoteže hemijskih supstanci u mozgu, iako nisu utvrđeni tačni uzroci nastanka depresije.
Klinička depresija je emocionalni poremećaj koji spada u skupinu poremećaja raspoloženja (unipolarni poremećaj). To je poremećaj u kojem je raspoloženje patološki sniženo zbog čega kod osobe koja boluje od depresije nastupa niz promjena u izgledu, ponašanju, razmišljanju, doživljavanju okolnog svijeta i same sebe. Pod nazivom „poremećaj raspoloženja“ podrazumijevaju se duševni poremećaji u kojem se osnovne psihopatološke promjene zbivaju u raspoloženju, a prate ga i promjene u nekim drugim psihičkim i tjelesnim funkcijama. Procjenjuje se da se tokom života unipolarna depresija može javiti kod oko 20 % žena i 10 % muškaraca. Liječenje se može provoditi lijekovima, psihoterapijom, psihoedukacijom i metodama samopomoći.
Osnovu u liječenju ovih poremećaja predstavljaju lijekovi – antidepresivi, iako ne treba zaboraviti da najbolji rezultat daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera.
Ljudi koji imaju depresiju govore da se osjećaju potišteno, bezvrijedno, da su izgubili svaku nadu u budućnost. Vrlo često se žale na nemogućnost da se isplaču ili da uopće zaplaču. Depresivno se raspoloženje razlikuje od obične tuge. Ono u sebi sadrži osjećaj duboke patnje i emocionalne boli. Postoje različite vrste depresivnih poremećaja, a mi ćemo se zadržati samo na obilježjima Velike depresivne epizode.
Bitno obilježje Velike depresivne epizode jeste period od najmanje dvije sedmice tokom kojeg su prisutni bili depresivno raspoloženje ili gubitak zanimanja za gotovo sve aktivnosti. Osoba također mora doživljavati najmanje četiri dodatna simptoma depresije. Da bi se dijagnosticirala Velika depresivna epizoda simptomi moraju biti prisutni tek odnedavno ili moraju biti znatno pogoršani u odnosu na stanje osobe (adolescenta) prije epizode. Raspoloženje u Velikoj depresivnoj epizodi obično osobe opisuju kao depresivno, tužno, obeshrabreno ili utučeno. Mnoge osobe izvještavaju o povećanoj razdražljivosti (npr.trajna srdžba, sklonost da se na događaje reagira izljevima bijesa ili pretjerani osjećaj frustracije zbog sitnica).
♦ Dijagnostički kriteriji za Veliku depresivnu epizodu ( prema DSM IV, 1999) :
Depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivna pritužba (npr.osjeća se žalosno ili prazno) ili to vide drugi (npr.izgleda žalosno). Kod djece ili adolescenata može biti prisutno razdražljivo raspoloženje;
Značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u svim ili gotovo svim aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan (što se navodi kao subjektivna pritužba ili to vide drugi ljudi);
Značajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili dobijanje na težini, ili smanjenje i povećanje apetita gotovo svakog dana;
Nesanica ili hipersomnija gotovo svakog dana;
Psihomotorički nemir ili usporenost gotovo svakog dana;
Umor ili gubitak energije gotovo svakog dana;
Osjećaj bezvrijednosti ili velike i neprimjerene krivnje (koja može biti sumanuta) gotovo svakog dana (ne samo samopredbacivanje ili osjećaj krivnje zbog bolesti);
Smanjena sposobnost mišljenja ili koncentriranja ili neodlučnost, gotovo svakog dana ( bilo kao subjektivni osjećaj ili vidljivo od strane drugih);
Ponavljajuća razmišljanja o smrti (ne samo strah o smrti), ponavljajuće samoubilačke ideje bez specifičnog plana, ili pokušaji samoubistva ili poseban plan za izvršenje samoubistva.
Za dijagnozu Velike depresivne epizode pet ili više od ovih simptoma trebaju biti prisutni tokom dvosedmičnog razdoblja i predstavljaju promjenu od ranijeg funkcioniranja.
Pažljiva anamneza je nužna da se prepoznaju simptomi Velike depresivne epizode. Gotovo polovina bolesnika se s prvom epizodom depresije javlja prije četrdesete godine. Ako se epizoda depresije ne liječi, ona može prosječno trajati od 6 do 13 mjeseci, a većina liječenih epizoda traje dva do tri mjeseca (ali kod nekih bolesnika može trajati i godinama). Prekid antidepresivne terapije prije roka od tri mjeseca konzumacije predstavlja veliku opasnost za obnavljanje simptoma. Kako bolesnik postaje stariji, javlja se tendencija da epizode budu sve češće i da traju sve duže. Tokom perioda od dvadeset godina pacijenti obično imaju pet do šest depresivnih epizoda.
