ANKSIOZNI POREMEĆAJI
U slijedećim redovima ćemo pokušati da damo osnovne informacije o anksioznim poremećajima, koji su obimna tema, te ćemo joj se vraćati i u narednim tekstovima.
Riječ „anksioznost“ dolazi iz latinskog jezika, od riječi „anxious“. Kod nas je preuzeta iz engleskog jezika, a znači: biti zabrinut,uplašen,uznemiren. Anksiznost je sasvim normalno osjećati u situacijama koje smatramo prijetećim, i svi smo mi nekada anksiozni. Naprimjer, sutra imate prezentaciju na fakultetu. Pripremili ste se i naučili tekst. Ipak, osjećate strah da ćete zaboraviti tekst i da će vas ostale kolege ismijati. Osjećate strah od realne situacije.
Sada zamislimo drugu situaciju. Iako nema neke realne opasnosti u kojoj se trenutno nalazite, vi ste konstantno uznemireni, preplašeni, ljuti. Osjećate strah i uznemirenost radi nerealne/nepostojeće situacije.
Uviđate li razliku?
Osobe sa anksioznim poremećajima doživljavaju prekomjernu zabrinutost koja utiče na njihovu svakodnevnicu, odnose sa ljudima i društvena i akademska postignuća. Naš organizam ne može podnijeti konstantno stanje stresa. Zbog toga, organizam prirodno zahtijeva da se nivo anksioznosti umanji. Shodno tome, anksiozne osobe mogu početi izbjegavati situacije koje mogu dovesti do pojave simptoma anksioznosti, ili da razvijaju rituale kojima smanjuju napetost (brojanje do određenog broja, određeni pokreti koju osobu smiruju, nošenje nekog određenog predmeta, i sl). Ključ je u tome da anksiozna osoba ne prepoznaje da nije u realnoj opasnosti. Tijelo se ponaša kao da jeste- pritisak raste, srce brže kuca, znoji se, usta se suše…
Uzrok i nastanak anksioznih poremećaja nisu sasvim poznati. Nastanak anksioznih poremećaja je kompleksan rezultat triju faktora: genetska predispozicija (npr. senzitivnost), razvojnih (razvojni problemi, nasilje u porodici) i okolinskih (situacijskih) faktora: traumatska iskustva, i sl. Postoji puno teorija koje objašnjavaju uticaj svakog od pojedinih faktora na razvoj anksioznih poremećaja.
Postoji nekoliko vrsta anksioznih poremećaja: Panični poremećaj (sa ili bez agorafobije), generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) , fobije…
Panični poremećaj
Prisustvo ponavljajućih napada panike koji su praćeni (u trajanju od najmanje mjesec dana) stalno prisutnom zabrinutošću oko mogućnosti dobijanja dodatnih napada, te uticaja tih napada na ponašanje osobe se naziva paničnim poremećajem. Ponekad se javlja udružen sa agorafobijom (fobijom od otvorenih prostora i javnih mjesta).
Ključna odlika paničnog napada je jasno ograničen period intenzivnog straha ili nelagodnosti koji je praćen sa najmanje 4 fizičkih simptoma kao što su: ubrzan srčani rad ili lupanje srca, osjećaj gušenja ili otežanog disanja, bol ili nelagoda u grudima, vrtoglavica, osjećaj nestabilnosti, mučnina, tremor ili drhtanje, depersonalizacija, strah od gubitka kontrole, parestezije, preplavljujući strah od smrti.
Fobije
Specifične fobije (grč.phobos- strah, bijeg); uključuju intenzivan strah i izbjegavanje određenog objekta, životinje ili situacije (npr. strah od visine, zmija, rakova, pauka, strah od zatvorenog prostora, itd). Bitno je napraviti razliku između straha i fobija.
Strah je normalna i očekivana reakcija na prijetnju iz okoline, koja je jako bitna za čovjekov opstanak, jer nas upozorava na opasnost. Fobija se od straha razlikuje po svom intenzitetu i trajanju. Kod fobija nisu prisutni panični napadi; Ipak, pri direktnom i nepripremljenom izlaganju objektu straha (Npr. osobu koja se boji visine odvedemo na neki visoki objekat), često se desi panični napad.
Fobije su uglavnom bezazleni poremećaji koji ne ometaju funkcionisanje u drugim sferama života. Veoma mali broj ljudi koji pate od fobija potraže pomoć.
Generalizovani anksiozni poremećaj (GAP) predstavlja stanje hronične anksioznosti u kojoj osoba osjeća hroničnu napetost, iščekuje buduće događaje u grču, stalno brine o budućnosti. Ovaj osjećaj da je osoba „preplavljena“ strahom je izuzetno neugodan, ali sam po sebi ne predstavlja opasnost po život te osobe.
Osoba sa GAP je konstantno „u stanju pripravnosti“- napeta, brine, razmišlja i pažljivo analizira svaki aspekt potencijalne opasnosti. Za GAP su karakteristične i ruminacije (stalno ponavljanje jednih te istih misli, tipične za ono što muči osobu sa GAP). Osoba sa GAP ima čvrsta uvjerenja da ako prestane da brine, uslijedit će neki strašan događaj. Briga i analiziranje svega što bi moglo da se desi predstavljaju jedini način da se predvide i spriječe moguće nesreće. Ono što ove osobe ne uviđaju je da se tim negativnim obrascem ponašanja samo „hrani“ i pojačava anksioznost, a nipošto se ne smanjuju mogućnosti da se neka nesreća izbjegne. Unatoč tome, ovim osobama je teško da se suprostave ovakvom načinu razmišljanju jer čvrsto vjeruju da ih stanje konstantne brige drži u stanju pripravnosti za buduće događaje.
Naše emocije imaju i fizičke manifestacije. U stanju anksioznosti, nerijetko se javljaju i brzi otkucaji srca, pojačano znojenje, sušenje usta, bljedilo, vrtoglavica, itd. Prisutna je i stalna mišićna tenzija. Ukratko rečeno- osoba je fizički i psihički konstantno u grču. Anksioznost utiče na sve segmente života.
Tretman generaliziranog anksioznog poremećaja se sastoji od promjena negativnih obrazaca ponašanja, razmišljanja. Pored toga, radi se i na tjelesnom opuštanju koje je ovim osobama nužno.
Osobe koje pate od GAP najprije moraju da uvide kako da se suoče sa svojim strahovima na pozitivan način, da prestanu da budu hronično zabrinuti, i da modificiraju svoja iracionalna vjerovanja („Ako ne uradim ovo, nešto će se strašno desiti“…; „ Ukoliko se opustim, bit ću kažnjen/a…. i sl).
Anksioznost se uspješno liječi psihoterapijom, metodama kognitivno-bihejvioralne terapije i farmakološki.
